Iako zarađuju manje od državnog prosjeka i žive od minimalnih plata, sarajevska porodica Marković uspjela je da finansira mnoge stvari koje neki drugi nisu. Odrekli su se nepotrebnih troškova, racionalizovali one ostale, te su ponekad i uštedjeli. Za razliku od njih, neki drugi će se često požaliti, ali i sami priznati da troškove ne racionalizuju, te da često nisu sigurni gdje novac ode, piše Al Jazeera. Razgovarali smo sa nekoliko ljudi o tome da li se u Bosni i Hercegovini može živjeti od plate.

Državni prosjek 1.506 konvertibilnih maraka

Ove godine se dosta pisalo o toj temi u BiH, i to posebno nakon što je uredbom Vlade entiteta Federacija BiH minimalna plata porasla sa 619 (316 eura) na 1.000 konvertibilnih maraka (511 eura) neto. Godinu prije toga, slično je učinjeno i u entitetu Republika Srpska, ali se tada javnost nije ni približno podigla na noge kao što je to u Federaciji BiH bio slučaj. Istini za volju, plata u entitetu Republika Srpska, iako takođe iznosi 1.000 konvertibilnih maraka neto, obuhvata i topli obrok, što u Federaciji BiH nije slučaj, tako da je minimalna plata u tom entitetu ipak viša. Po podacima Agencije za statistiku BiH, prosječna plata u cijeloj Bosni i Hercegovini je u februaru ove godine iznosila 1.506 konvertibilnih maraka neto [766 eura], a stopa nezaposlenosti 12,5 posto. Porezi i druge dadžbine iznosile su još oko 70 posto od tog iznosa, što je naknadnim zakonom smanjeno za 5,5 posto.

Sopstvena bašta

Bračni par s početka teksta, Branka i Mile Marković, nastanjeni u sarajevskom naselju Vraca, godinama su živjeli s najnižim primanjima, sve dok im se i sin nije zaposlio. I danas rade na minimalcu, a do penzije im nije ostalo mnogo. Kažu da ne troše na alkohol i cigarete, te da imaju sopstvenu baštu iz koje često ubiru domaće proizvode. Žive u kući koja je u privatnom vlasništvu i davno je kupljena. Na režije mjesečno potroše između 300 i 350 konvertibilnih maraka, a na hranu između 500 i 600.

"Gledam da imam što više domaće hrane, poput jaja, povrća ili zimnice“, kaže nam Branka, te dodaje kako "odjeću kupuju po potrebi, ali na to maksimalno potroše 200 konvertibilnih maraka mjesečno". "Mi živimo drugačije. Rijetko idemo u restoran, a suprugu već 25 godina pravim doručak i večeru, u zavisnosti koja je smjena, jer ne želim da jede vani (smijeh). Mnogo manje potrošimo i jer ne trošimo na poroke, osim ponešto za vjerske i druge praznike, da imamo za goste“, kaže nam Branka, te poentira kako se "čak može i uštedjeti".

Za praznike se ne štedi

"Sve su kartice i novac kod mene. Ostane nam otprilike 300 konvertibilnih maraka na kraju mjeseca, ako mjesec nije težak, ali nije štednja samo u novcu. Uspjeli smo prije nekoliko godina sinu kupiti stan u Istočnom Sarajevu i rata kredita nam je 500 konvertibilnih maraka". Nismo pitali koliko je stan koštao, ali se otprilike može izračunati da je, uz kamatu od tri-četiri posto, stan koštao manje ili oko 100.000 konvertibilnih maraka [oko 51.000 eura], što je tada još bilo moguće kada su u pitanju garsonijere i manji dvosobni stanovi.

Nepredviđene troškove Markovići pokrivaju eventualnom uštedom, minusom ili šoping karticom, a uspiju jednom godišnje otići i na more. "To ne plaćamo jer idemo kod familije, kao i kad idemo kod moje sestre u Njemačku“, kaže Branka, te dodaje da jedino ne štedi kada su u pitanju slave, Vaskrs i Božić. "Tad ne gledam koliko trošim". Kolege Branku smatraju "najboljom ekonomisticom na svijetu", jer je i pored niskih primanja uspjela sa mužem sve ove godine živjeti dostojanstveno, ali i kupiti stan prije inflacije, gledajući da eliminiše sve nepotrebne troškove.

Potrošačka korpa viša od dvije prosječne plate

Ipak, ne razmišlja svako ovako kao Markovići. Potrošačka korpa koju je izračunao Savez samostalnih sindikata Bosne i Hercegovine (SSSBiH) u mjesecu martu 2025. godine iznosila je 3.166,30 konvertibilnih maraka (oko 1.623 eura). Od toga 44,63 posto otpada na prehranu, stanovanje i komunalne usluge su 13,85 posto, odjeća i obuća 11,37 posto, obrazovanje i kultura 10,11 posto, dok ostatak otpada na prijevoz, održavanje domaćinstva, higijenu i zdravlje.

To znači da s dvije prosječne bh. plate jedna četveročlana porodica jedva može pokriti troškove. Kada se na to doda bilo kakav luksuz, onda sve to iznosi i mnogo više novaca. Putovanja, izlasci, koncerti, bolji automobili, malo skuplja odjeća i sl., ništa od toga ne spada u potrošačku korpu, nego samo ono osnovno.

Lejla Mehanović živi sama u Sarajevu, te unajmljuje stan u naselju Otoka. Zarađuje prosječnu platu, te u kuću unosi između 1.500 i 1.800 konvertibilnih maraka, zavisno od toga drži li instrukcije iz engleskog taj mjesec ili ne. Iako je završila studij jezika, radi u jednoj osiguravajućoj kući na poziciji nižoj od onoga za šta se školovala. Kaže da rijetko uštedi, te da je uglavnom u minusu. "Stan plaćam 500 konvertibilnih maraka, režije između 300 i 400, a na hranu i ostalo ode barem 700. Nažalost, nemam uvijek vremena kuhati, te kad god mi treba nešto vanredno, moram naći dodatno da radim jer ovo što imam jedva pokrije osnovne potrebe“, kaže Lejla.

‘Čovjek nije stvoren da samo radi i plaća račune’

Za dva do tri putovanja godišnje štedi tokom cijele godine i gleda da sve organizuje mnogo unaprijed, kako bi prošla povoljnije. "Dvije plate u jednoj kući bile bi već druga priča, ovako je veoma teško“, zaključuje. Razgovarali smo s još dvije porodice, od kojih jedna ima primanja malo viša od prosječnih, dok u drugu kuću ulazi preko 7.000 konvertibilnih maraka mjesečno. I jedni i drugi se slažu da, što se više novaca zaradi, više se i potroši, jer se jednostavno kriteriji mijenjaju.

Ipak, svi se slažu u jednom, a to je da životni stil biramo sami, te da se može živjeti i kao porodica Marković s početka priče. Za luksuzan život u Bosni i Hercegovini je, kažu svi sagovornici, potrebno da u kuću ulazi barem 5.000 konvertibilnih maraka mjesečno i to bez eventualne rate kredita, a da bi se uštedjelo, potrebno je racionalizovati troškove, izbaciti nepotrebno i doći do optimalnog rješenja. "Ne mora se jesti u restoranima, niti kupovati skupa odjeća, ali mora čovjek imati nešto i za sebe“, kaže nam član porodice sa visokim primanjima, te dodaje da "ne mora svaki hobi biti skup, ali čovjek nije stvoren da samo radi i plaća račune".