Međunarodni dan rada, koji se obilježava 1. maja, prosvjetni radnici u Unsko-sanskom kantonu dočekali su kao uposlenici sa najnižim platama u Federaciji BiH u sektoru obrazovanja, izjavila je Zehra Hadžić, predsjednica Samostalnog sindikata osnovnog obrazovanja i odgoja USK.

– Na prostoru Unsko-sanskog kantona, prosvjetni radnici trenutno primaju najniže plate u Federaciji BiH, što ih čini nezadovoljnima svojom situacijom, iako je stanje donekle poboljšano kroz pedagoške standarde, gdje dobijaju dodatke za rad u otežanim uvjetima, ali to nije dostupno svim zaposlenima. Osnovna plata je najniža u Federaciji BiH, što jasno pokazuje gdje se nalaze prosvjetni radnici. Svake godine se nameću nove obaveze prosvjetnim radnicima, bez popratnog poboljšanja ekonomskog stanja i plata – izjavila je Hadžić za "Avaz".

Iseljavanje stanovništva

– Već dugo se suočavamo s iseljavanjem stanovništva, što uključuje i učenike. Iako cijela BiH ima problem sa niskim natalitetom, kod nas je situacija specifična. USK je kanton koji je najbliži Zapadu i EU, što dodatno motiviše ljude da traže bolje uvjete od onih koje nudi USK – kazala je Hadžić. – Svake godine se upisuje sve manje učenika, što ugrožava poziciju prosvjetnih radnika. Kada školska godina završi, nastavnici ne znaju hoće li imati posao u svojoj školi u septembru, što je najteže za prosvjetne radnike u USK. Već skoro deset godina, neki od njih rade u dvije ili tri škole, što je otežano kada zaposleni mora uskladiti tri kolektiva, od rasporeda do odnosa s kolegama, s tri direktora i slično. Sve su to situacije koje otežavaju rad prosvjetnih radnika u USK – naglasila je Hadžić.

Uslovi rada

– Još uvijek u USK postoje škole bez vlastitih fiskulturnih sala, što znači da se tjelesni odgoj ne izvodi u skladu s planom i programom. Zaposleni rade u neuslovnim prostorijama, nemaju mnogo mogućnosti za inovacije i za kvalitetniji rad. Kada se provode testiranja, ona se provode na području FBiH bez obzira na uvjete u kojima radnik obavlja svoj posao, i onda se to jednako vrednuje, što izaziva nezadovoljstvo – objašnjava Hadžić.

– U cijeloj Federaciji u odjeljenja dolaze djeca s poteškoćama za koje prosvjetni radnici još nisu obučeni. Postoji širok spektar poteškoća, tako da je teško da jedan nastavnik može sve to obuhvatiti. U učionici se mora uraditi sve planirano nastavnim planom i programom i nema odlaganja za sutra – istaknula je Hadžić za "Avaz".

Obrazovna politika

– Problem je što nemamo ministarstvo na državnom nivou koje bi odredilo smjer obrazovanja u BiH, a dodatna komplikacija je što je Federacija podijeljena na kantone. Svaki kanton donosi svoje standarde i nastavne planove. Vrlo je teško izjednačiti prava i uvjete rada prosvjetnih radnika. Međutim, i učenici su u nepovoljnom položaju u odnosu na one iz bogatijih kantona i onih koji ne mogu pružiti bolje uvjete – kazala je Hadžić.

Odnos vlasti

– Naši političari idu putem "Uništi obrazovanje i ja ću vladati zauvijek". Ako je službenik u jednom kantonu bolje plaćen od nastavnika, time vlast poručuje što joj je važno: prosvjetni radnik je manje bitan. Ali, nastavit ćemo se boriti za izmjene Kolektivnog ugovora koje će donijeti možda veća prava isključivo u obrazovanju – zaključila je Hadžić za "Avaz".