Politička scena u Bosni i Hercegovini trenutno je u središtu pažnje zbog eskalirajuće krize. Prof. dr. Sead Turčalo, dekan Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, u intervjuu za Preporod.info analizirao je napade na ustavni poredak i prvostepenu presudu Suda BiH Miloradu Dodiku. Situacija je kulminirala 26. februara kada je presuda izazvala reakciju Skupštine RS-a, koja je pokrenula seriju neustavnih zakona. Državni i međunarodni odgovori na to ostaju nejasni.

Sarajevo i čekanje pravog trenutka

"Sarajevo vjeruje da je njegova politička uloga čekati 'pravi trenutak'. Međutim, čekanje je predaja terena protivniku," ističe Turčalo. On objašnjava kako Dodik koristi termin "političko Sarajevo" za teritorijalnu stigmatizaciju. Turčalo smatra da bi Sarajevo trebalo preuzeti kontrolu nad tim terminom, koristeći ga za označavanje legitimnog političkog djelovanja glavnog grada.

Milorad Dodik kao simptom

"Dodik je simptom nevoljkosti domaće politike i međunarodne zajednice da jasno kažu: Dosta!" tvrdi Turčalo. On naglašava da Dodik nije nikakav genijalni strateg, već osoba koja razumije dinamičnost igre. "U ovom sistemu pobjeđuje onaj koji kontrolira dinamiku igre," dodaje Turčalo, ističući da je Dodik iskoristio slabosti države kako bi stvorio iluziju sigurnosti kroz eskalaciju.

Uloga MUP-a RS u političkoj igri

Turčalo ističe da MUP RS-a nije samo alat u Dodikovoj borbi, već i historijski uteg, već imenovan u presudi Međunarodnog suda pravde iz 2007. kao učesnik u genocidu. "Takav aparat nije administrativni ostatak rata, već instrument kontrole prostora i poricanja poretka," objašnjava Turčalo.

Potreba za promjenom pristupa

"Sarajevo mora prekinuti fatalnu igru čekanja i kompromisa," kaže Turčalo. On naglašava potrebu za jasnim političkim granicama koje će se braniti svim sredstvima. "Vrijeme je za promjenu pristupa," zaključuje Turčalo, ističući da Sarajevo mora preuzeti inicijativu.

Moralna prednost i realpolitika

Sarajevo je godinama vjerovalo u svoju moralnu prednost, smatrajući da to što želi graditi državu ili što je preživjelo opsadu daje neku vrstu prednosti. "Nažalost, u svijetu realpolitike, moralne prednosti nema. Postoji samo moć i pitanje ko je spreman da je koristi," upozorava Turčalo.

Dehumanizacija Bošnjaka i prijetnja Bosni

"Dodikova politika teži demontaži države ili njenom svođenju na praznu ljušturu," kaže Turčalo. On ističe kako Dodikova retorika dehumanizira Bošnjake, podsjećajući na narative koji su prethodili zločinima i genocidu. "Dodikov govor mržnje ozbiljna je prijetnja društvenoj sigurnosti," dodaje Turčalo.

U Bosni i Hercegovini društveni poredak prolazi kroz turbulentna vremena koja donose neizbježne posljedice. Ključno pitanje je kako će probosanske snage odgovoriti na ove izazove. Hoće li i dalje slijediti pravila postavljena od strane protivnika koji ih ne priznaje, ili će promijeniti strategiju i preuzeti vodstvo?

Opasnost negiranja genocida

Raste podrška narativima koji sežu do dehumanizacije Bošnjaka, posebno među ekstremnim hrvatskim nacionalistima. Ovo potvrđuje proročanstvo Abdulaha Sidrana iz ratnih godina da Bosnu žele uništiti dva fašizma, uz prećutnu podršku Europe. Ostaje pitanje: je li se situacija promijenila nakon tri decenije i je li fašizam pretežak termin za narative mržnje koji su sve prisutniji?

Izjave prof. dr. Seada Turčala

"Kada stvari nazivamo pravim imenom, često nas optužuju za radikalizam," ističe prof. dr. Sead Turčalo. Naglašava da objektivno sagledavanje činjenica nije radikalizam.

Prof. Turčalo objašnjava da ekstremistički krugovi susjednih zemalja šire sinhronizirane narative negiranja genocida u Srebrenici i veličanja ratnih zločinaca. "Ako to nije blisko fašizmu, šta jeste?" upitao je prof. Turčalo.

Prema njegovim riječima, fašizam se prilagođava vremenu. "Danas umjesto otvorenih rasnih zakona imamo sistemsko sužavanje prava manjina," dodaje Turčalo.

Evropska unija i historijske paralele

Odnosi između Evropske unije i Bosne i Hercegovine danas nose zabrinjavajuće sličnosti s pristupom iz 1990-ih. Tada je EU tolerirala destruktivne režime pod izgovorom neutralnosti, dok su se na terenu činili masovni zločini.

"Evropska unija ponavlja grešku iz 1990-ih tretirajući trenutnu krizu kao politički nesporazum," tvrdi Turčalo. Upozorava da EU birokrati vjeruju kako će formalnostima riješiti situaciju u BiH, ali to je opasna iluzija.

Evropski saveznici Bosne i Hercegovine

Unatoč mlakom stavu EU, Bosna i Hercegovina ima važne saveznike poput Njemačke i Ujedinjenog Kraljevstva. Njemačka je zamrznula projekte u RS-u zbog antiustavnog djelovanja, dok je Velika Britanija uvela sankcije Dodiku.

Skandinavske zemlje, Nizozemska i Poljska također pružaju podršku Bosni i Hercegovini. Turčalo ističe kako postoji krug evropskih zemalja koje drže do principa nepovredivosti granica i mirovnih sporazuma.

Sarajevo i diplomatski napori

"Diplomatija ne smije biti vatrogasna brigada koja samo gasi požare," kaže Turčalo. Kritikuje reaktivni pristup Sarajeva i poziva na proaktivne diplomatske inicijative. "Diplomatska inicijativa iz Sarajeva mora biti svakodnevni strateški napor."

Prema Turčalu, uloga bosanskohercegovačke dijaspore često je značajnija od službenih diplomatskih aktivnosti. "Sarajevo bi trebalo podržati energiju dijaspore," dodaje on.

Američka pažnja i Dejtonski sporazum

"Oslanjanje na američku podršku po inerciji je opasno," upozorava Turčalo, naglašavajući kako odnos BiH sa SAD nije dovoljno prilagodljiv promjenama na političkoj sceni. "Američka pažnja nije neograničen resurs," dodaje on.

Kako se približava 30. godišnjica Dejtonskog sporazuma, pažnja se ponovo usmjerava na Bosnu i Hercegovinu. Turčalo naglašava da BiH mora biti proaktivna u građenju odnosa s novom administracijom u Washingtonu.

Dejtonski mirovni sporazum, ključan za postizanje mira u Bosni i Hercegovini, suočava se s ozbiljnim izazovima. Stručnjaci ističu potrebu za proaktivnim pristupom Sarajeva prema Washingtonu, naglašavajući neophodnost američke podrške. Bosanskohercegovački predstavnici trebaju pripremiti dokumente i prijedloge koji će istaknuti postignuća Dejtona, ali i trenutne prijetnje od separatista.

Novi geopolitički izazovi

Kriza u BiH nadilazi lokalne granice, suočavajući se s utjecajem Moskve, dok Dodik otvoreno podržava Putina. Ova činjenica mora biti jasno prenesena republikancima i demokratima u SAD-u. Umjesto da BiH bude predstavljena kao žrtva, važno je naglasiti njen potencijal kao saveznika u borbi protiv ruskog utjecaja.

Strategija protiv opstrukcije

Za prevazilaženje "strukture nemoći“, potrebna je promjena strategije. Sarajevo mora napustiti defanzivne pristupe i kreirati situacije koje jasno definiraju pozicije svih aktera. Pregovori koji legitimiraju opstrukciju ne smiju biti prihvaćeni, dok sigurnosni sektor zahtijeva reformu kako bi postao odgovoran državnim institucijama.

Jedinstven narativ i dugoročna vizija

Probosanske snage moraju razviti zajednički narativ. Ključne poruke, poput "Dodik = proruska destabilizacija Balkana", moraju biti stalno prisutne. Osim toga, neophodna je dugoročna strategija koja će uključivati obrazovni sistem i ekonomske integracije, jačajući lojalnost prema državi umjesto političkim partijama.

Prisutnost u Washingtonu

Sarajevo ne smije pasivno prihvatati američku podršku. Potrebna je aktivna prisutnost u Washingtonu kako bi se obnovila podrška za suzbijanje novih izazova. Diplomatski napori moraju biti vidljiviji i strateški promišljeni, koristeći iskustva iz Dejtona za traženje kontinuirane podrške.

De facto izlazak iz Dejtonskog sporazuma

Posljednji potezi vlasti u RS-u pokazuju de facto izlazak iz Dejtonskog sporazuma. Ključne norme su suspendovane, a državna moć je oslabljena na gotovo polovini teritorije BiH. Ovo je posljedica nepostojanja vjerodostojne prijetnje silom, što omogućava kršenje sporazuma bez posljedica.

Politički oportunizam i slabljenje autoriteta

Vlast u RS-u temelji svoju politiku na procjeni da država BiH neće silom provoditi svoje zakone i da međunarodna zajednica neće intervenirati. U nedostatku odgovora, rukovodstvo RS-a nastavit će graditi paralelne institucije i ignorirati odluke Ustavnog suda, čime se potiče politički oportunizam u uvjetima oslabljenog autoriteta.