Da postoji takmičenje za najmanju produktivnost, ministri i zakonodavci u Bosni i Hercegovini osvojili bi na zamišljenom svjetskom prvenstvu 2019. godine zlatne medalje.

Iako primaju više od 2.500 eura mjesečno, uspjeli su usvojiti samo jedan zakon – budžet za tu godinu – i to 10 dana prije njenog kraja, nakon što se od izbora do formiranja novog Vijeća ministara BiH čekalo čak 14 mjeseci, piše Radio Slobodna Evropa.

U proteklom desetljeću Parlamentarna skupština BiH, koji broji 42 poslanika u Zastupničkom domu i 15 delegata u Domu naroda, usvajao je u prosjeku deset zakonskih rješenja godišnje.

Amandmani na postojeće zakone dominirali su parlamentarnim aktivnostima, čineći gotovo tri četvrtine svih usvojenih zakonskih rješenja, dok je u istom periodu od marta 2015. do februara 2025. godine usvojeno samo 20 novih zakona.

Jedan zakon koji se neprestano podešavao u skladu s poskupljenjima bio je zakon o plaćama izabranih dužnosnika i zaposlenih u državnim institucijama. Pri tome su plaće tri člana Predsjedništva BiH i ministara povećane za gotovo 1.000 eura, a vojnika i državnih policajaca za nekoliko stotina.

Svaka stranka koja je u aktualnom sazivu državnog parlamenta u nekom je trenutku bila i u vlasti i u opoziciji, osim Hrvatske demokratske zajednice BiH, koji je konstanta u vladi.

Opozicija je u proteklih deset godina samo četiri puta imala “sreću” da su podržani njihovi zakonski prijedlozi.

Osnovnim krivcem za ovaj ‘pužev’ tempo je složeni državni sistem Bosne i Hercegovine utemeljen na Daytonskome mirovnom sporazumu.

Zbog toga se i formiranje nove državne vlade prema nacionalnom ključu uvijek odgađa po nekoliko mjeseci, a njena rekonstrukcija je kasnije gotovo pa nemoguća.

Dok se Zastupnički dom svake četiri godine bira direktno na izborima, državni Dom naroda bira se iz entitetskih parlamenata, a potrebna je većina u oba doma da bi se išta usvojilo.

Jednako tako, potrebna je i većina, uključujući i glas najmanje jednog ministra iz tri konstitutivna naroda – Bošnjaka, Hrvata i Srba – u Vijeću ministara BiH da bi državna vlada uputila zakonski prijedlog.

Problem je, ponekad, i s donošenjem državnog budžeta, jer pravo na veto ima svaki od tri člana Predsjedništva BiH.

Jasna parlamentarna većina u oba doma državnog parlamenta u ovom trenutku ne postoji.

U akturlnom sazivu Zastupničkog doma je 15 stranaka, od kojih je devet iz entiteta Federacija BiH i šest iz RS-a.

Odnos snaga je takav da se vlast može napraviti sa svakim i bez svakoga.

Mandatara novog Vijeća ministara imenuje tročlano Predsjedništvo BiH, a prijedloge za ministre potvrđuje samo Zastupnički dom Parlamenta prostom većinom od 22 od ukupno 42 glasa.

Međutim, za smjenu bilo kojeg ministra, predsjedavajuće Vijeća ministara BiH ili cijele državne vlade potrebne su i opća i entitetska ili etnička većina u oba doma Parlamentarne skupštine BiH.

Da bi se održala sjednica Doma naroda, na nju se mora odazvati devet od ukupno 15 delegata i najmanje po tri delegata iz svakog kluba tri konstitutivna naroda – Bošnjaka, Hrvata i Srba.

Za odluku moraju glasati najmanje po dva delegata iz svakog kluba.

Ovaj ustavni mehanizam omogućava strankama, poput Saveza nezavisnih socijaldemokrata i Hrvatske demokratske zajednice koji trenutno imaju po tri delegata u klubovima srpskog i hrvatskog naroda, blokiranje smjene predsjedavajuće ili svojih ministara tako što neće doći na sjednicu ili će napustiti zasjedanje prije glasanja.

Iz Evropske unije decenijama upozoravaju da zakonodavci u BiH moraju ubrzati tempo reformi, no posljednja dešavanja, koja su daleko od presedana, ako se gleda 2019. godina, dokazuju da su u stanju gotovo potpuno stati s radom.