Izbor predsjedavajućeg i zamjenika predsjedavajućeg Skupštine Kantona Sarajevo treba se provoditi prema Ustavu Kantona Sarajevo i Poslovniku Skupštine, a ne prema političkim tumačenjima. U središtu rasprave je pitanje odnosa između prava klubova da predlože kandidate i nadležnosti Skupštine da o tim kandidatima odluči.
Muamer Bandić, zastupnik u Skupštini KS, navodi da ustavne i poslovničke odredbe moraju se primjenjivati zajedno i na isti način bez obzira na interese pojedinca ili političkog kluba.
Član 18a. Ustava Kantona Sarajevo propisuje da svaki klub delegata konstitutivnih naroda i Ostalih predlaže po jednog kandidata iz reda svojih članova za funkciju predsjedavajućeg ili zamjenika predsjedavajućeg Skupštine. Ista odredba kaže da kandidate potvrđuje Skupština, u skladu sa svojim Poslovnikom.
U izjavi se ukazuje na to da su time razdvojene dvije nadležnosti. Klub ima pravo predlaganja, odnosno nominiranja kandidata, dok Skupština Kantona Sarajevo, kao zakonodavni organ, ima nadležnost da o kandidatu odlučuje i da ga potvrdi.
Predlaganje i potvrđivanje zato nisu isti postupak. Činjenica da je klub predložio kandidata sama po sebi ne znači da je on potvrđen niti da je prijedlog kluba konačna odluka Skupštine.
Potvrđivanje kandidata predstavlja akt Skupštine, jer mora proizaći iz glasanja i odlučivanja tog zakonodavnog organa. Klub, prema ovom tumačenju, ne može svoj prijedlog pretvoriti u odluku koju Skupština nije donijela.
Ako predloženi kandidat ne dobije potrebnu većinu, nije došlo do njegovog ustavnog potvrđivanja. Neuspješno glasanje ne može se naknadno tretirati kao uspješno, niti se prijedlog kluba može smatrati obavezujućim rezultatom odlučivanja.
Takvo glasanje, navodi Bandić, nije kočenje niti opstrukcija izbora rukovodstva, nego mogućnost odlučivanja koju Skupštini garantuje ustavni okvir. Ustav ne propisuje da klubovi neposredno imenuju članove rukovodstva niti da je njihova odluka obavezujuća za Skupštinu.
Da je namjera bila da klubovi neposredno odlučuju o potvrđivanju, takva bi nadležnost morala biti izričito propisana. Umjesto toga, član 18a. Ustava KS jasno navodi da kandidate potvrđuje Skupština, u skladu sa Poslovnikom.
Zbog toga bi tumačenje prema kojem prijedlog svakog kluba mora automatski biti prihvaćen glasanje Skupštine svelo na formalnost. Time bi klubovima bilo dato ovlaštenje koje im Ustav nije dodijelio, dok bi Skupština izgubila stvarnu mogućnost odlučivanja o potvrđivanju kandidata.
Ustavna podjela je, prema ovom obrazloženju, jednostavna: klub predlaže, a Skupština odlučuje. Jedna od tih nadležnosti ne može se zamijeniti drugom.
Poslovnik Skupštine Kantona Sarajevo dodatno uređuje način na koji se provodi odlučivanje. Član 18a. i član 19. Ustava KS upućuju na Poslovnik, dok Glava VII Poslovnika uređuje izbore, imenovanja, potvrđivanja, smjenjivanja i razrješenja.
Član 195. Poslovnika propisuje da se o prijedlogu za izbor, odnosno imenovanje, glasa za svakog kandidata posebno. To znači da se kandidati ne potvrđuju automatski samim činom nominacije, nego kroz pojedinačno izjašnjavanje zastupnika.
Član 200. Poslovnika propisuje:
„Izabrani su, odnosno imenovani oni kandidati koji su dobili većinu glasova ukupnog broja poslanika/zastupnika.
Glasanje će se u drugom krugu ponoviti za ona mjesta za koja predloženi kandidati nisu dobili potrebnu većinu, i to sa drugim kandidatima.
Ukoliko predloženi kandidati ni u drugom krugu glasanja ne dobiju potrebnu većinu, ponavlja se cijeli izborni postupak za izbor odnosno imenovanje na predloženo mjesto, odnosno položaj, ali sa drugim kandidatima.“
Ove odredbe određuju šta slijedi kada kandidat ne dobije potrebnu većinu. Glasanje se u drugom krugu ponavlja za mjesto za koje kandidat nije dobio većinu, a ako ni tada nema potrebnog rezultata, ponavlja se cijeli izborni postupak sa drugim kandidatima.
Takav nastavak postupka ne predstavlja miješanje u unutrašnji rad kluba, nego primjenu parlamentarne procedure. Poslovnik predviđa postupanje nakon neuspješnog glasanja i ne dopušta da se izostanak većine pravno predstavi kao potvrđivanje.
U parlamentarnom sistemu glasanje nije samo formalni korak. Ono je način na koji Skupština ostvaruje svoju nadležnost, pa odluka postoji tek kada je donesena prema pravilima utvrđenim Ustavom i Poslovnikom.
Ustav i Poslovnik, kako se navodi u obrazloženju, moraju se posmatrati kao jedinstven pravni okvir. Ustav određuje ko predlaže kandidate i ko ih potvrđuje, dok Poslovnik uređuje glasanje i posljedice ako kandidat ne dobije većinu.
Član 19. Ustava KS propisuje da Skupština donosi Poslovnik većinom glasova poslanika. Tim se Poslovnikom bliže utvrđuje i način potvrđivanja kandidata za predsjedavajućeg i zamjenika predsjedavajućeg.
Prema takvom tumačenju, davanje konačne nadležnosti klubovima bilo bi suprotno odredbi da kandidate potvrđuje Skupština. Zbog toga se odredbe o prijedlogu i potvrđivanju ne mogu čitati odvojeno niti se jedna može koristiti za poništavanje svrhe druge.
Na Općim izborima 2026. godine, Stranka za Bosnu i Hercegovinu, SDA i DF su dobili 86.837 glasova. Na Općim izborima 2026. godine, SDP, NiP i Naša stranka su dobili 74.884 glasa.
Razlika između ta dva politička bloka iznosi 11.953 glasa. U obrazloženju se taj rezultat opisuje kao razlika u povjerenju koje su građani dali strankama i njihovim političkim programima predstavljenim tokom izborne kampanje.
U toj se ocjeni navodi da izborna volja građana ne bi trebala biti predmet političke trgovine. Također se iznosi stav da bi formiranje vlasti suprotno političkim porukama s kojima su stranke izašle pred građane predstavljalo ozbiljno odstupanje od izborne volje i Samo još jedna prevara u nizu.