Druga dženaza muftiji Hasanu ef. Makiću klanjana je danas u Bužimu, gdje je potom ukopan na porodičnom mezarju u naselju Bag. Dženazu je predvodio njegov sin, prof. Muhamed Makić, a prisustvovali su brojni vjernici, imami, predstavnici Islamske zajednice i društvenog života ovog dijela Bosne i Hercegovine.
Hasan ef. Makić bio je muftija bihaćki od 1993. do 2019. godine. Prva dženaza klanjana mu je u Bihaću.
Zamjenik reisu-l-uleme Enes ef. Ljevaković kazao je da će Makićevo ime ostati upisano zlatnim slovima u historiji ovoga kraja, posebno u historiji Islamske zajednice.
– Ogromne su njegove zasluge i njegov doprinos u odbrani ovog važnog dijela naše domovine. Postao je svojevrsni simbol duhovnog otpora agresiji i simbol duhovne obnove naroda koji živi u ovom kraju, a i cijele naše Islamske zajednice – rekao je Ljevaković.
Govoreći o njegovom radu, Ljevaković je istakao doprinos obnovi porušenih džamija i drugih vjerskih objekata, kao i obrazovnoj i kulturnoj renesansi u ovom dijelu zemlje.
– Svi koji su poznavali muftiju Hasan-efendiju, radili s njim i družili se s njim, znaju da je bio učen čovjek, alim, predan svome poslu, čestit i skroman, da je volio ovu domovinu, ovaj narod, svoju misiju i službu – kazao je Ljevaković.
Dodao je da Makićevo djelo može biti inspiracija i primjer mlađim generacijama za rad u zajednici i za zajednicu, bez očekivanja priznanja, pohvala i nagrada.
Muftija bihaćki Mehmed ef. Kudić podsjetio je na Makićevu blagost prema ljudima i rekao da mu je odnos prema Bogu uvijek bio najpreči.
– Svi smo svjesni i cijenimo ljude prema onome što rade i što čine. A veličina jednog čovjeka jeste da se ljudi ne osjećaju malim pred njim, nego da se osjećaju poštovanim. Mi smo se uz muftiju Hasana Makića osjećali poštovanim – poručio je Kudić, piše Preporod.
Makić je rođen 1955. godine u Bužimu. Gazi Husrev-begovu medresu završio je 1975. godine, a Fakultet islamskih nauka pri Islamskom univerzitetu Imam Muhammed bin Saud u Rijadu 1982. godine kao student generacije. Zbog represije komunističkog režima oduzet mu je pasoš, pa nije mogao nastaviti upisani postdiplomski studij.
Radio je u džematu Ilijaš pri Odboru Islamske zajednice Sarajevo, a od 1985. godine u Čaršijskoj džamiji u Prijedoru, gdje je ostao do agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992. godine. Bio je zatočenik logora Omarska i Manjača, a dio rata proveo je u Zenici.
Kao muftija bihaćki radio je na osnivanju obrazovnih ustanova, obnovi džamija i vjerskih objekata te jačanju vjerskog života na području cijelog muftiluka. Posebnu pažnju posvećivao je povratku i povratnicima u manji bh entitet.
Preveo je Sahihul-Buhari i objavio četiri toma, dok je peti tom uništen usljed uništavanja vakufske imovine u Prijedoru. Objavio je i na desetine stručnih radova, prijevoda i tekstova u periodici Islamske zajednice.
Bio je prvi dekan Islamske pedagoške akademije u Bihaću, danas Islamskog pedagoškog fakulteta, te dugogodišnji predavač arapskog jezika u Medresi "Reis Džemaludin-ef. Čaušević" u Cazinu.