Na Dubrovnik Forumu održanom ove subote, ministar vanjskih poslova Republike Hrvatske Gordan Grlić Radman još jednom je ponovio dugogodišnju tezu zvaničnog Zagreba – da su Hrvati u Bosni i Hercegovini politički neravnopravni, te da je izmjena Izbornog zakona ključna kako bi se osigurala njihova puna konstitutivnost.
– "Dejtonskim sporazumom je predviđena jednakopravnost tri konstitutivna naroda i sprječavanje dominacije bilo kojeg od njih. Da su Hrvati znali da ta načela neće biti primijenjena u praksi, nikada ga ne bi potpisali“, izjavio je Grlić Radman, dodajući kako Hrvati danas u BiH, po njegovom mišljenju, nisu ravnopravni.
Ovakva izjava, iako nije nova, zaslužuje kritički osvrt iz nekoliko razloga:
Pitanje konstitutivnosti ili političkog monopola?
Prvo, važno je podsjetiti da Hrvati, kao i Bošnjaci i Srbi, imaju zagarantovanu konstitutivnost Ustavom BiH i Dejtonskim mirovnim sporazumom. Međutim, tvrdnje o neravnopravnosti najčešće dolaze iz redova HDZ-a BiH i zvaničnog Zagreba kada se njihova politička pozicija ne osigura putem dogovora, nego putem izbornog procesa – posebno kada kandidat koji ne dolazi iz HDZ-ove strukture dobije podršku i bude izabran. U praksi to znači da se pitanje "ravnopravnosti" sve više poistovjećuje s isključivom političkom dominacijom jedne stranke nad cijelim konstitutivnim narodom.
Ignorisanje građanskog principa
Drugo, insistiranje na etničkom predstavljanju pod svaku cijenu zanemaruje sve glasnije zahtjeve građana BiH – uključujući i Hrvate – za građanskijim, demokratskijim uređenjem zemlje u kojem će svaki glas imati jednaku težinu. Umjesto toga, Grlić Radman i zvanični Zagreb nastavljaju podržavati koncept koji produbljuje etničke podjele i cementira status quo, često na štetu šireg demokratskog razvoja BiH.
Hrvatska kao zaštitnik ili politički tutor?
Postavlja se i pitanje koliko ovakvi istupi Hrvatske doprinose stabilnosti BiH, a koliko su dio šireg političkog pozicioniranja uoči izbora ili unutrašnjih pritisaka. Umjesto iskrene pomoći u jačanju institucija BiH i podrške njenom putu ka EU, hrvatski zvaničnici često šalju poruke koje mogu djelovati paternalistički, pa čak i destabilizirajuće, posebno kada ne dolaze u koordinaciji s institucijama BiH ili bez konsultacija sa svim političkim akterima.
Konaković i Schmidt o stvarnim sigurnosnim izazovima
Na istom panelu, ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković upozorio je na znatno konkretnije i neposrednije prijetnje stabilnosti – prije svega na utjecaj Rusije preko Milorada Dodika. – "Dodik je potpuno pod kontrolom Moskve, ali je ohrabrujuće što opozicija u RS sve više pokazuje proevropski pravac“, istakao je Konaković, adresirajući opasnost koja nadilazi unutarnje etničke nesuglasice i direktno prijeti suverenitetu države.
Visoki predstavnik Christian Schmidt također je pozvao na jaču prisutnost međunarodne zajednice i ponovio da OHR ostaje garant stabilnosti u zemlji, naglašavajući ulogu i Evrope i SAD-a.
Zaključak
Dok evropska i sigurnosna budućnost Bosne i Hercegovine ovisi o unutrašnjem dijalogu, funkcionalnim institucijama i iskrenim reformama, retorika poput one Grlić Radmana često više služi domaćim političkim interesima nego realnom unapređenju položaja Hrvata u BiH. Potrebna je podrška reformskim procesima koji uključuju sve građane, a ne podrška političkim monopolima u ime etničke jednakopravnosti.
