Turistička jezgra Bihaća dobila je nakon dva ljeta i čekanja niskih vodostaja nove hrastove mostove preko rijeke Une, čime su završeni radovi koji povezuju obale i riječne otoke u središtu grada.
Izvođač radova bila je bihaćka kompanija HC-Ing d. o. o., koja navodi da su mostovi izrađeni od hrasta i tretirani tri puta impregnacijom sa UV zaštitom i voskom. Prema izjavi firme, mostovi se predaju investitoru uz upozorenje da "Mostovi se moraju svake godine impregnirati i čuvati za buduće generacije".
Prvi od novih prijelaza spaja Krupsku ulicu sa Amerikančevom otokom i ima raspon od 47 metara, dok je drugi most smješten na malom Amerikančevom otoku i dugačak je 22 metra. Tokom izgradnje izvođači su se susretali s tehničkim izazovima: zbog nedostatka pristupa s druge obale morali su koristiti pontone za prebacivanje mašina i materijala, dok je pristup drugom mostu olakšan formiranjem privremenog puta preko većeg mosta.
HC-Ing d. o. o. je izvodila radove na mostovima i predstavila projekat kao važan iskorak za grad. Haris Halilagić, šef kompanije HC-Ing d. o. o., izjavio je: "Bili smo oduševljeni radeći ovaj projekt za svoj grad. Mi smo mala firma i za nas je to veliko iskustvo, puno smo naučili okupljajući najstarije žive inžinjere koji su nam davali savjete."
Sa završetkom novih mostova, centar Bihaća sada u svom središtu ima tačno sedam mostova. Prema podacima iz projekta, uz tri novi mosta, u centru su i dva mala mosta kod Univerzitetske biblioteke i paviljona, zatim Gradski most i Smaragdni most, što daje ukupan broj od sedam u samom centru. Van samog centra u gradu postoje i desetak cestovnih, željezničkih i drugih mostova koji povezuju obale i mjesne zajednice.
Grad Bihać, njegova obala i otoci tako su dobili i novu ravninu za gradsku šetnju i zagonetke vezane uz mostove. U toj temi povezuju se istorijski i matematički konteksti: poznata zagonetka o "Sedam mostova Königsberga" podsjeća na Immanuela Kanta i njegove rutinske šetnje kroz nekadašnji grad Königsberg, dok je matematičko rješenje dao Leonhard Euler.
Immanuel Kant je, kako se navodi, rođen i živio u Königsbergu i poznat je po svojim tačnim i rutinskim svakodnevnim šetnjama koje su kasnije nazvane Filozofov put. Euler je 1735. matematički dokazao da je planirati šetnju koja obuhvata sve mostove bez ponovnog prelaska nemoguće zbog neparnog broja mostova; tim je dokazom "postavio temelje teorije grafova i topologije", kako stoji u saopćenju o povijesti zagonetke.
Prof. dr. Samir Arnautović, ekspert za Kanta sa Filozofskog fakulteta u Sarajevu, komentarisao je važnost šetnji za intelektualnu disciplinu i potencijal grada: "Itekako može imati svoju estetičku dimenziju, ali moram prvo to vidjeti. Bihać sam po sebi ima taj potencijal, što opažate kada ga posjetite. Taj mit koji se stvorio od Kantovog privatnog života o gradu koji je rijetko napuštao nastao je zbog njegovih dugih šetnji. Nekada su šetnje bile presudne za intelektualnu disciplinu i svoj mir. Šetnje su apsolutno važne i danas, mislim da su važnije i od svih drugih oblika rekreacije."
Haris Halilagić iz HC-Ing d. o. o. iznio je i praktičnu finguru o mogućoj gradskoj ruti: "Ako krenete od Paviljona, preko Gradskog mosta, pa Smaragdnog, na Gradsku otoku, te nastavite Smaragdnim putem preko novih mostova, mislim da se možete vratiti na Gradsku otoku, a da ni jedan most ne pređete dva puta." Halilagić navodi da ta trasa zaista omogućava provjeru teorije, ali u praktičnom pokušaju ostaje mogućnost da se na Gradskoj otoci ostane "zarobljen", pa je za povratak u grad potrebno ponovo preći ili Smaragdni most ili most kod Univerzitetske biblioteke.
Nova drvna konstrukcija i obećanje o redovnom održavanju ostavljaju mostove kao trajni element urbane šetnje i turističke ponude Bihaća.
