Mnogo je komšija koji međusobno ne komuniciraju zbog nerazriješenih zamjerki, međa tu dođe kao kraj svijeta, što je pokazao i nedavni slučaj u Cazinu kada je jednoj porodici krov završio u komšijskom dvorištu

U stara vremena bivali su problemi sa preoranom međom, gdje bi se jedna komšijska strana nastojala proširiti nauštrb drugog, odnosno bezobrazniji nauštrb onoga sa blažom naravi, a koji bi opet trpio, da bi sve eskaliralo na neočekivan i nasilan način. Stariji ponavljaju mlađima poruku kako u međi leži đavo, da bi uvijek na umu imali potencijalnu opasnost u slučaju upuštanja u svađe zbog međe. Mnogo je komšija koji međusobno ne komuniciraju zbog nerazriješenih zamjerki, međa tu dođe kao kraj svijeta, što je pokazao i nedavni slučaj u Cazinu.

Korist advokatima

Naime, nakon olujnog vjetra u Gornjoj Koprivni jednoj porodici je krov završio u komšijskom dvorištu. Taj komšija, koji je sa njima u zavadi, nije im dopustio da dođu po svoj crijep, jer se zarekao da noga od njegovog komšije neće stupiti na njegovu zemlju. Jedina opcija koju je dopuštao jeste da neutralne osobe, plaćeni radnici, dođu i nose krov iz dvorišta, kako bi se komšiji popravila kuća. Šta je to što jedni drugima zamjeraju, kako sami kažu, moglo bi se opisati kroz debele romane.

Srećom, komšijski sporovi se sve češće okončavaju na sudu umjesto silom i agresijom.

- Imamo slučajeva koji traju, pa i u centru grada, zbog 17 centimetara dužine međe, da je ona lijevo ili desno, kao da je to vrlo važno. Ja sam uvijek pokušavao da se takvi slučajevi izmire, ako je problem veliki, neka se to s jedne strane plati, a kako bi bili svi zadovoljni. Nije im u interesu da se svađaju, a kolege advokati samo da zarađuju na tome. Ali, tu se zapne sa neviđenom tvrdoglavošću, bila je tu međa, ovaj je sklonio, onda se dešava sve ružno. A kad se s obje strane desi tvrdoglavost, još ako je to unutar iste familije, onda to traje godinama, pa i generacijama. U nekim krajevima Balkana, pa i kod nas, to je popularno kao da je neka sportska disciplina, priča nam iskusni advokat iz Bihaća Salih Hodžić, koji je kroz rad u policiji, sudu i advokaturi mnogo toga doživio.

Međa je zamišljena linija kojom seže pravna vlast po vjeri i po zakonu, granica koja dijeli dobro i zlo, opisuju naši sagovornici problem koji zadaje glavobolje i pojedincima i društvu

Jedan od najčešćih oblika nasilja manifestira se manipulacijom vezanom za podjelu imovine, koji ukazuju na mnoge socio-psihološke i ekonomsko-egzistencijalne razloge. Najgori vid nastanka poremećenih odnosa u porodicama manifestira se kod podjele ostavštine nakon smrti roditelja i njihove sebičnosti da na vrijeme, za svog života, u mjeri koliko je to realno moguće, ravnomjerno podijele stečenu imovinu između svoje djece, bez obzira na spol ili bilo koji drugi razlog i da za života učine sve da između djece sačuvaju dobre bratske ili sestrinske odnose.

U pravilu, to se u našim krajevima rijetko dešava, pa se nakon njihove smrti odnosi unutar porodice toliko uruše da zatrovanost i mržnja kao plima postanu nasljeđe za nove generacije i da te granice dosegnu takvu besmisao u kojoj novi naraštaji i ne znaju zašto sa tom drugom stranom rodbine nemaju nikakvu komunikaciju i ne govore, smatra bivši ministar MUP-a Šefik Smlatić iz Bihaća.

Međa je razlog mnogih svađa među prvim komšijama

- Nažalost, pojave uzrokovane nezadovoljstvom oko podjele materijalne i nematerijalne imovine na našim prostorima dovodile su i dan-danas dovode do tragičnih događaja, a radeći kao republički inspektor za krvne delikte, lično sam vršio uviđaje na mjestima najdublje ljudske nesreće uzrokovane ludilom bez dijagnoze. Umjesto da (a u našim krajevima to je: otac, babo, ćaća ili tata, kako se već glava kuće oslovljava) pozove svoje nasljednike, kao roditelj polako im pojasni kako je isplanirao da podijeli imovinu, učini sve da podjela imovine ne bude u isto vrijeme i podjela obitelji ili porodice, svojom sebičnošću i manjkom ljubavi prema sopstvenoj djeci, jer drugog objašnjenja nema, nakon preseljenja veoma često nasljednicima ostavljaju odškrinuta vrata ovozemaljskog pakla ili džehenema, kaže Smlatić.

Podanički mentalitet

Prenošenje problema sa koljena na koljeno je nasilje kojim se održavaju kontrola, neizvjesnost, kojim se manipulira nasljednicima, od kojih se traži podanički mentalitet, a da bi se nahranili njihova sujeta i bolesni ego, smatra Smlatić.

- Držeći ih u strahu da neće dobiti ništa, ukoliko on koji određuje njihovu sudbinu ne bude zadovoljan nekim njihovim postupkom, a prije svega da mu na svakom koraku iskazuju zahvalnost, djeca nikad ne steknu samopouzdanje, a nesigurnost ih često prati kroz cijeli život, govori nam bivši inspektor.

Tako nesigurnost kod nasljednika postaje način života, koji isključuje bilo kakav poticaj i kreativnost. A u toj nesigurnosti jedino cvjetaju nezadovoljstvo i mržnja, koji samo čekaju trenutak da se ispolje na najgori mogući način.