Svake godine provodim analizu Forbesovih popisa bogataša kako bih uočio zemlje u kojima bogatstvo milijardera naglo raste u odnosu na BDP, koncentrira se u obiteljskim carstvima ili se skuplja u "lošim" industrijama koje su poznatije po korupciji nego po produktivnosti. Moja radna pretpostavka jest da zemlje s najekstremnijim odstupanjima imaju najveći rizik od antikapitalističke pobune, za Financial Times piše Ruchir Sharma.

Ove godine znakovi upozorenja prije svega upućuju na Švedsku. Iako je mnogi progresivci još uvijek vide kao socijalistički raj, Švedska je zabilježila porast bogatstva milijardera za četiri postotna boda na 31 posto BDP-a, što je najveće povećanje i najviša razina među 20 glavnih gospodarstava u mojoj analizi.

Švedska ima 45 milijardera, otprilike 1,5 puta više po glavi stanovnika nego SAD, za koji se često kaže da proživljava novo zlatno doba. Najbogatiji Amerikanac svih vremena bio je John D. Rockefeller oko 1910. godine, kada je njegovo bogatstvo premašilo 1,5 posto BDP-a.

Funkcionalno gospodarstvo stvara uravnoteženu klasu milijardera

Danas nijedan Amerikanac nije ni blizu tog udjela. Zemlja suvremenih Rockefellera je Švedska, sa sedam magnata čije bogatstvo u odnosu na BDP njihove zemlje nadmašuje ono koje je Rockefeller posjedovao na svojem vrhuncu.

Funkcionalno gospodarstvo stvara uravnoteženu klasu milijardera, s više "dobrog" bogatstva iz industrija poput tehnologije ili proizvodnje nego "lošeg" bogatstva iz sektora poput nekretnina ili sirovina. Ne znači to da su nekretnine ili sirovine inherentno loše. No one manje pridonose produktivnosti i manje je vjerojatno da će uživati široko društveno poštovanje nego, primjerice, automobili ili softver.

U Švedskoj je broj "dobrih" milijardera dvostruko manji od broja "loših". Unatoč tome što se zemlja istaknula kao rasadnik tehnoloških poduzetnika, samo trojica su dospjela na Forbesovu listu. Sa svega 12 posto, udio "dobrog" bogatstva milijardera treći je najniži među 10 vodećih razvijenih zemalja.

Švedska je počela poticati stvaranje bogatstva nakon neuspjeha poslijeratnog eksperimenta s neograničenim socijalnim državnim intervencionizmom. Visoki porezi tjerali su slavne osobe i industrijalce iz zemlje, čime je Švedska gubila mnogo više bogatstva nego što je prikupljala kroz prihode. Financijske krize početkom 90-ih godina natjerale su Švedsku da preispita svoju privrženost socijalizmu.

Švedska nije ukinula besplatno obrazovanje i zdravstvenu skrb, koji se financiraju visokim porezima na dohodak. No smanjila je socijalnu državu te istodobno ukinula ili snizila poreze na bogatstvo, nasljedstvo, korporacije i nekretnine.

Gotovo 70 posto bogatstva švedskih milijardera dolazi iz nasljedstva

Sredinom 2000-ih superbogati više nisu napuštali zemlju. Danas dominiraju. Gotovo 70 posto bogatstva švedskih milijardera dolazi iz nasljedstva, što je treći najveći udio na mojoj listi, iza Francuske i Njemačke, nastavlja Sharma.

Švedska nije jedina velika socijalna država koja je u posljednjim godinama doživjela procvat milijardera – tu spada i Francuska – no svaka ima svoje posebne neravnoteže. Švedska se suočava s neravnomjernim porezima i jeftinim novcem. Zemlja znatno manje oporezuje kapital nego plaće, a ponekad kapital oporezuje regresivno.

Godišnja pristojba za vlasnike nekretnina ograničena je na manje od 1000 eura, što je velika pogodnost za bogate. Švedska je također držala kamatne stope znatno ispod europskog prosjeka, a niske stope obično napuhuju cijene imovine, dok bogatima olakšavaju zaduživanje za stvaranje dodatnog bogatstva.

Na posljednjim izborima politički bijes bio je usmjeren na imigrante i kriminal, a ne na nejednakost. Mnoge vodeće poslovne obitelji poznatije su po tome što daruju nego što se razmeću svojim bogatstvom, što dijelom objašnjava zašto su izbjegle političke napade. No kompozitni rang Švedske prema trima pokazateljima milijardera sada je najgori od 20 zemalja koje pratim i to nije dobar znak.

Počeo sam provoditi ove analize 2010. godine, piše Sharma za Financial Times, kada je procvat "loših" milijardera u Indiji doveo do otpora prema stvaranju bogatstva koji je bio dovoljno jak da uspori poslovnu aktivnost općenito.

Svako zdravo gospodarstvo mora poticati stvaranje bogatstva

Tijekom sljedećeg desetljeća loši rezultati na pokazateljima o milijarderima najavljivali su pobune diljem svijeta, uključujući Čile, prije nego što su 2019. izbili masovni neredi protiv društvene nejednakosti, i Francusku, prije nego što su 2023. izbili prosvjedi s parolom "oporezuj bogate". Pariški prosvjedi ciljali su najbogatije milijardere imenom i prezimenom.

Te klasne pobune mogu se zapaliti poput požara u grmlju, mijenjajući se s političkim vjetrovima. Kako je švedski ekonomist Johan Norberg opisao svoju domovinu, to je nacija "ekstrema", sklona ignoriranju gorućih problema "dok ne postanu preveliki da bi se zanemarili i svi u isto vrijeme promijene mišljenje".

Svako zdravo gospodarstvo mora poticati stvaranje bogatstva, osobito u najproduktivnijim sektorima, no ravnoteža je ključna. Previše bogatstva na vrhu, koncentriranog u rukama previše milijardera pogrešnog tipa, stavlja zemlju u rizik od političkih preokreta ili promjena u politici. Švedska je trenutno plodno tlo za takvu vrstu nemira.