Nedavno ste uspješno završili Medicinski Fakultet u Foči, Univerziteta Istočno Sarajevo – ovom prilikom Vam srdačno čestitamo! Šta Vas je inspirisalo da upištete upravo Medicinski fakultet?

Selena Teletina: Još kao mala djevojčica znala sam da želim postati doktorica. Moji prvi „pacijenti“ bili su moj brat i sestra. Nakon toga sam upisala srednju medicinsku školu i već tada sam bila sigurna da je medicina moj životni poziv. Bila sam presretna kada sam uspjela upisati fakultet. Prvu godinu studija su mi finansirali roditelji, a od druge godine priključila sam se Fondaciji “Bosana”. Tu se moj život počinje mijenjati. Da nije bilo Fondacije “Bosana”, danas bih bila potpuno druga osoba. Zato vjerujem da je Fondacija “Bosana” ne samo mene, već i sve svoje stipendiste, izgradila u bolje ljude.

Kako ste saznali za Fondaciju “Bosana” i šta Vas je motivisalo da se prijavite za stipendiju?

Selena Teletina: Za Fondaciju “Bosana” sam saznala istražujući na internetu. Među brojnim opcijama, upravo mi je ova fondacija najviše odgovarala. Najviše me motivisalo to što sam vidjela da se sjedište fondacije nalazi u Sjedinjenim Američkim Državama.

Na koji način je stipendija Fondacije “Bosana” uticala na Vaš akademski i profesionalni razvoj? Možete li podijeliti konkretne primjere kako je ta podrška oblikovala Vaš studij?

Selena Teletina: Fondacija “Bosana” je imala ogroman uticaj na svaki aspekt mog studiranja. Kako sam primala punu stipendiju, ona je finansijski pokrivala sve troškove studentskog života, ali mi je omogućila i učešće na različitim simpozijumima za studente medicine. Jedan konkretan primjer je kada mi se pokvario laptop – Fondacija mi je tada obezbijedila novi.

Da li je stipendija imala poseban uticaj na Vaš razvoj tokom studija, ne samo u smislu finansijske podrške, već i kroz profesionalne kontakte ili mentorske odnose?

Selena Teletina: Da, apsolutno! Biti dio Fondacije “Bosana” je za mene bio veliki blagoslov. Tokom studija imala sam mentorku iz SAD-a, doktoricu interne medicine. Razmjenjivale smo iskustva i razgovarale o razlikama u zdravstvenim sistemima Bosne i Hercegovine i Sjedinjenih Američkih Država. Kada imate takvu podršku iza sebe, osjećate da su vam svi putevi otvoreni.

Kako biste opisali svoje iskustvo kao stipendistkinja Fondacije “Bosana”? Da li ste imali priliku učestvovati u dodatnim aktivnostima fondacije, poput edukacija, radionica ili umrežavanja?

Selena Teletina: Fondacija “Bosana” svake godine organizuje druženja za svoje stipendiste, a u sklopu tih susreta održavaju se različite radionice. Osim toga, svaki stipendista je bio obavezan da volontira svakog mjeseca. Ja sam, na primjer, pet godina volontirala na pedijatrijskom odjeljenju Bolnice u Foči. To mi je izuzetno pomoglo prilikom priprema za ispite, ali i u razvoju empatije i razumijevanja prema pacijentima. Mogla bih reći da sam više vremena provodila s pacijentima u praksi, za razliku od mojih kolega koji su to radili samo tokom redovnih vježbi na fakultetu.
Takođe sam volontirala i u centru “Tračak nade” u Foči, koji pruža podršku djeci s posebnim potrebama. Tamo sam imala priliku učiti od koleginica s Odsjeka za defektologiju koje su svakodnevno volontirale.
Pored toga, učestvovala sam i u projektu koji je imao za cilj povezivanje mladih srednjoškolaca iz Federacije BiH i Republike Srpske.

Fondacija “Bosana” je prepoznata po svojoj posvećenosti mladima. Kako, po Vašem mišljenju, ovakve organizacije mogu dodatno doprinijeti razvoju mladih naučnika i naučnica u Bosni i Hercegovini?

Selena Teletina: Kada iza sebe imate ovako snažnu fondaciju koja vas podržava i nastoji da vam pomogne u realizaciji svake vaše ideje, onda „ni nebo nije granica“. Finansijska podrška je izuzetno važna jer omogućava studentima da se posvete nauci i učenju, bez brige o novčanim pitanjima.

Koji su bili najveći izazovi tokom Vašeg studija i na koji način ste ih prevazišli?

Selena Teletina: Jedan od najvećih izazova bio je period pandemije koronavirusa. Iskreno, tada sam malo „popustila u učenju“, da se izrazim studentskim jezikom. Nisam očekivala takav razvoj događaja tokom COVID-19 pandemije, pa mi je bilo veoma teško da spremam ispite dok sam bila kod kuće, što se na kraju odrazilo i na slabije ocjene.

Međutim, Fondacija “Bosana” nije dozvolila da odustanem ili da prestanem biti dobar student, kao što sam bila i prije. Meni, kao i svakom drugom studentu koji se suočavao sa sličnim izazovima, obezbijedili su psihologa s kojim sam imala priliku da razgovaram nekoliko puta. Ta podrška mi je mnogo značila.
Nažalost, kod nas je psihološka pomoć još uvijek stigmatizovana, ali je za mlade ljude izuzetno važna. Volim reći da Fondacija “Bosana” radi sa studentima po američkim standardima.

Koje biste ključne trenutke ili iskustva izdvojili kao najvrednije tokom svog obrazovnog puta?

Selena Teletina: Najvredniji trenuci za mene bili su tokom volontiranja na pedijatrijskom odjeljenju. Upravo tada sam shvatila da bih voljela da se bavim dječijim bolestima. Takođe, nezaboravna su i druženja sa studentima iz Fondacije “Bosana”. Tamo su se stvorila prijateljstva za cijeli život.

Kako mislite da se obrazovni sistem u Bosni i Hercegovini može unaprijediti kako bi bolje podržao mlade u njihovim akademskim nastojanjima?

Selena Teletina: Bosna i Hercegovina, kao i zemlje regiona, ima jedan od najjačih obrazovnih sistema u svijetu. Putovala sam u mnoge zemlje, uključujući i Sjedinjene Američke Države, i mogu reći da je znanje naših studenata nemjerljivo sa znanjem ostalih. Mi smo temeljito obrazovani, načitani i duboko razumijemo ono što radimo.
Ono što ipak nedostaje jeste praksa. Bez obzira na to koji fakultet studirate, praktično iskustvo je ključno. Mi smo tu “siromasni” za razliku od Evrope i SAD-a.

Koji su Vaši planovi nakon završetka doktorskog studija? Da li trenutno radite na nekom projektu ili planirate da se posvetite novim profesionalnim izazovima?

Selena Teletina: Trenutno sam u potrazi za poslom, a nakon toga planiram da odaberem svoju specijalizaciju.

Koji bi bio Vaš savjet mladim ljudima koji tek započinju svoj akademski put i susreću se s izazovima sličnim onima koje ste i Vi imali?

Selena Teletina: Ne odustajte! Možda će zvučati neobično, ali ja sam oduvijek voljela da učim. Knjiga mi je veliki prijatelj. Taj osjećaj kada čitam nešto novo što nisam znala mi je neopisiv.

Za kraj, imate li poruku za sadašnje i buduće stipendiste Fondacije “Bosana” koji teže ostvarenju ciljeva poput Vaših?

Selena Teletina: Moj savjet je da iskoriste svaku priliku koju im Fondacija “Bosana” nudi. Učite i trudite se jer znanje je nešto što vam niko nikada ne može oduzeti. Gradite svoju ličnost i nikada nemojte reći: „Dosta mi je, sve sam naučio/la, sve znam.“