Republika Srpska izdvojila je šest miliona eura za subvencije pri kupovini traktora proizvedenih u Bjelorusiji. Program je obuhvatio traktore kompanije Minsk Tractor Works, koja je pod sankcijama Ukrajine i drugih država, a vlasti Republike Srpske odabrale su ovaj brend i isključile druge proizvođače. Istraživanje Radija Slobodna Evropa (RSE) pokazalo je da je program predstavljen kao podrška razvoju poljoprivrede i mladim obiteljima u ovom entitetu Bosne i Hercegovine.

Ministarstvo poljoprivrede RS-a isplatilo je približno četiri miliona eura za traktore tokom 2024. godine, dok je u 2026. isplaćeno još oko dva miliona eura. Novac je isplaćivan kao subvencija putem posebnog "Fonda za partnerski razvoj". Kada se uračuna i iznos koji su za traktore platili poljoprivrednici, ukupna vrijednost kupovine premašuje deset miliona eura.

Traktori su kupljeni bez raspisivanja tendera. Objašnjenje za takav postupak bilo je to što ih nisu kupovale institucije ili javna poduzeća, nego seoska gazdinstva. Javno dostupna dokumentacija koju je analizirao RSE pokazuje da je Vlada RS-a za distribuciju oko 250 bjeloruskih traktora izabrala jednu firmu u Bosni i Hercegovini, dok je uvoz obavljan preko kompanije iz susjedne Srbije.

Ministarstva poljoprivrede RS-a i Bjelorusije nisu odgovorila na pitanja RSE o razlozima zbog kojih je izabrana upravo kompanija Minsk Tractor Works i zbog čega je program ograničen na njene traktore. Nije javno objavljena ni analiza kojom bi se obrazložilo zašto su izabrani isključivo bjeloruski traktori, umjesto drugih marki, na osnovu kriterija poput vrijednosti ulaganja, snage motora ili tehničkih performansi.

Vlasnik firme Agro-Simeks Jovo Simić potvrdio je za RSE da je ta firma tokom 2024. i 2026. godine isporučila ukupno 245 traktora. Negirao je bilo kakvo pogodovanje i rekao: "Nemam vam ja veze sa politikom. Ja sam uvozio i uvozit ću ove traktore s programom i bez programa podsticaja naše vlade".

Prema pravilniku Ministarstva poljoprivrede Republike Srpske, korisnici su traktore Belarus kupovali kod ovlaštenih distributera koji su s ministarstvom zaključili Sporazum o poslovno-tehničkoj saradnji za realizaciju Projekta "Selo Republike Srpske-moje mjesto za život". Sporazumi su potpisani s tri firme, među kojima su bili CL Dominator iz Šamca i Sinpeks B iz Bijeljine, ali su na kraju svi traktori isporučeni preko firme Agro-Simeks Bijeljina.

Lazar Đekić, vlasnik CL Dominatora, kazao je za RSE: "Mi nismo učestvovali u distribuciji ni ove ni 2024. godine". Vlasnik Sinpeksa B Stevica Simojlović rekao je za RSE da je njegova firma učestvovala u distribuciji tokom 2024./2025. godine, ali ne i ove godine. "Nisam ja ove godine to radio, to je ovaj Agro-Simeks. Tako je odlučio ovaj distributer Agropanonka iz Novog Sada", kazao je Simojlović za RSE.

Jovo Simić, vlasnik i ovlašteni distributer firme Agro-Simeks iz Bijeljine, ne vidi ništa sporno u poslu i za traktore kaže da su odlični. "Sve je išlo lijepo i uigrano. Šteta što nije bilo više. Zasad se ne zna hoće li biti taj program i za narednu godinu. Znam da je prije 2024. godine uvezeno nekih 620 komada u Novi Sad", kazao je Simić za RSE.

Simić je potvrdio da su traktori u Bosnu i Hercegovinu stizali preko kompanije Agropanonka iz Novog Sada, nakon čega su prodavani seoskim gazdinstvima koja su se prijavila na javni poziv Ministarstva poljoprivrede Republike Srpske. Objasnio je i porijeklo vozila: "Ti traktori su proizvedeni u Bjelorusiji. Oni [Agropanonka] su tamo nekad nešto sklapali, dolazili su motori, mjenjači i tu [u Novom Sadu] je samo 'šarafano', a od 2024. se uvoze iz Bjelorusije".

Iz srpske firme Agropanonka, preko koje je obavljan uvoz, do objavljivanja teksta nisu odgovorili na pitanja RSE. Ta kompanija je u periodu od 2021. do 2026. godine dobila još 21 ugovor kroz javne nabavke za javne institucije, Elektroprivredu i komunalna poduzeća u RS-u, ukupne vrijednosti oko 255.000 eura.

Osnivač kompanije Agropanonka, koja se na zvaničnim stranicama bjeloruskog proizvođača navodi i kao zastupnik za BiH, jeste Dragoljub Švonja, počasni konzul Bjelorusije u Novom Sadu. Švonja je prisustvovao potpisivanju memoranduma o suradnji Bjelorusije i Republike Srpske u oblasti poljoprivrede u Banjoj Luci u maju 2024. godine. S tadašnjim ministrom poljoprivrede RS-a Savom Minićem boravio je i u Minsku 3. juna 2025. u posjeti fabrici traktora.

U dokumentima i javnim istupima navodi se da je kupovini prethodio Memorandum o suradnji Bjelorusije i RS-a u oblasti poljoprivrede, potpisan u maju 2024. godine. Zvaničnici su tada govorili da je predviđen fond od pet miliona eura. Aleksandar Rogožnik, tadašnji bjeloruski ministar industrije, kazao je 8. maja 2024. u Banjaluci: "Omogućeno je prisustvo naših proizvoda. Razmatramo i mogućnost proizvodnje [poljoprivredne mehanizacije] u Republici Srpskoj i izvoz u druge zemlje". Rogožnik je mjesec kasnije imenovan za ambasadora u Rusiji, a iz te funkcije povukao se u januaru ove godine.

Izjave zvaničnika povezuju program sa sastankom Milorada Dodika i Aleksandra Lukašenka u Minsku početkom februara 2024. godine. Savo Minić, tadašnji ministar poljoprivrede, prilikom potpisivanja memoranduma rekao je: "Ovo je realizacija dogovora Dodika i Lukašenka".

Bjeloruski lider Aleksandar Lukašenko odlikovao je Švonju 27. marta 2025. godine Ordenom časti. U tekstu odluke navedeno je: "za Bjeloruski vođa Aleksandar Lukašenko odlikovao je u martu 2025. godine počasnog konzula i privrednika Dragoljuba Švonju Ordenom časti za zasluge u bjelorusko-srpskoj suradnji. Švonja, koji je održavao bliske veze s vrhom vlasti u Srbiji, direktor je zajedničke tvornice". U istom tekstu dalje se navodi: "(osnovane 2008. s Minskom Fabrikom Traktora), dok njegova matična firma" "bilježi višemilionske dobiti iako je zajednički pogon 2025. poslovao s gubitkom. Iz" Agropanonke nisu odgovorili na upite Radija Slobodna Evropa (RSE).

Minsk Tractor Works, poznat i kao MTZ, državna je kompanija koja proizvodi traktore Belarus. Sankcionisale su je Kanada, Poljska i Ukrajina zbog povezanosti s bjeloruskim državnim sektorom i režimom Aleksandra Lukašenka. Bjelorusija je pod širokim sankcijama Europske unije od predsjedničkih izbora 2020. godine, nakon kojih je Lukašenko proglasio pobjedu, a vlasti ugušile masovne proteste. Mjere su dodatno pooštrene poslije podrške Minska ruskoj invaziji na Ukrajinu.

Sankcije su uvedene zbog represije i izbornih nepravilnosti nakon izbora 2020. godine, čije rezultate Europska unija, Sjedinjene Američke Države i širi Zapad nisu priznali. Sjedinjene Američke Države stavile su Lukašenka na crnu listu zbog korupcije. Bosna i Hercegovina uskladila se sa sankcijama Europske unije, ali restriktivne mjere nisu uvedene zbog protivljenja ministara iz Republike Srpske u državnoj vladi, koji dolaze iz Dodikove partije.

Rajko Kecan iz udruženja "Tender" kazao je za RSE da je problem u javnim nabavkama to što propisi dopuštaju različite oblike ponašanja koji su u Evropi zabranjeni, dok su kazne za utvrđenu odgovornost veoma niske. "Zakon je legalizovao korupciju bez odgovornosti. Mi se žalimo, oni u nekim slučajevima natjeraju tu instituciju da poništi odluku, ali niko ne odgovara", rekao je Kecan. Dodao je da bi "svi slučajevi za koje postoji minimum sumnje u zakonitost postupanja nadležnih institucija morali biti provjereni i ispitani od strane kontrolnih institucija i agencija za provođenje zakona".

Prema podacima Vanjskotrgovinske komore BiH, u godini subvencioniranja iz Bjelorusije su uvezena vozila i dijelovi vrijedni oko 2,83 miliona eura. U 2025. godini, bez subvencija, ta vrijednost pala je na oko 12.000 eura. Evropska komisija je u izvještajima za 2026. godinu upozorila da provođenje sankcija protiv Rusije i Bjelorusije u BiH i dalje nailazi na prepreke u institucijama pod kontrolom SNSD-a. Srbija se sankcijama pridružuje selektivno od 2012. godine i zadržava neusklađenu vanjsku i sigurnosnu politiku s Evropskom unijom.