Bosna i Hercegovina glasala je protiv rezolucije Ujedinjenih nacija o suzbijanju veličanja nacizma i neonacizma, a odluka je ponovo otvorila pitanje načina na koji se u državnim institucijama usaglašavaju stavovi o vanjskoj politici. Glasanje je održano 10. novembra 2026. godine u Trećem komitetu Generalne skupštine UN-a. Prema izvještaju ruske agencije TASS, za dokument je glasalo 117 država, 53 su bile protiv, a devet suzdržano. Riječ je o glasanju na nivou komiteta, a ne o konačnom usvajanju rezolucije na plenarnoj sjednici Generalne skupštine.
Dokument nosi naziv „Suzbijanje veličanja nacizma, neonacizma i drugih praksi koje doprinose raspirivanju savremenih oblika rasizma, rasne diskriminacije, ksenofobije i s njima povezane netolerancije“. Njegov naziv upućuje na borbu protiv pojava koje su međunarodno široko osuđene, ali glasanje o ruskom prijedlogu već godinama prati duboka podjela među državama članicama Ujedinjenih nacija.
U središtu spora nije samo tekst rezolucije, nego i politički kontekst u kojem se predlaže. Rusija borbu protiv nacizma i neonacizma povezuje s opravdavanjem svojih postupaka u Ukrajini, dok zapadne države i Ukrajina odbacuju takvo tumačenje. Iz Washingtona je o tome izvijestio dopisnik FTV-a Ivica Puljić.
Na odluku je među prvima reagovala Ana Trišić-Babić, saradnica Milorada Dodika. Na društvenoj mreži X zatražila je objašnjenje zbog toga što je Misija Bosne i Hercegovine pri Ujedinjenim nacijama glasala protiv dokumenta. „BiH je u UN glasala PROTIV rezolucije o borbi protiv veličanja nacizma i neonacizma. Ko je donio takvu odluku? Na osnovu čijih instrukcija i uz čiju saglasnost je Misija BiH pri UN tako glasala?“, upitala je.
Trišić-Babić je u objavi navela i da odluke o vanjskoj politici ne mogu biti vezane za stavove samo jednog političkog centra. „Spoljna politika BiH nije privatna politika sarajevskog političkog kružoka. Diplomatija koja zastupa isključivo stavove sarajevskih bošnjačkih političkih krugova nije i ne može biti zvanična spoljna politika BiH“, poručila je.
Njena reakcija odnosi se i na samu proceduru odlučivanja i na razloge zbog kojih je BiH zauzela takav stav. Za razumijevanje glasanja potrebno je posmatrati ranije odluke, odnos drugih država prema ruskom prijedlogu i upozorenja Evropske unije o upotrebi antinacističke retorike u političke i vojne svrhe.
BiH je ranije podržavala rezolucije o borbi protiv veličanja nacizma i neonacizma. Prema pregledu ranijih glasanja, posljednji put podržala je ovu rezoluciju 2021. godine, prije početka ruske invazije na Ukrajinu. Od 2022. godine, kada je Rusija pokrenula sveobuhvatnu invaziju, BiH glasa protiv nje. Službena evidencija UN-a potvrđuje da je BiH glasala protiv rezolucije usvojene u decembru 2024. godine.
Rezultati glasanja i ranije podjele
Na glasanju 10. novembra 2026. godine ruski prijedlog podržale su, između ostalih, Bjelorusija, Sjeverna Koreja, Nikaragva i Kuba. Protiv su bile brojne zapadne države, među njima Sjedinjene Američke Države, Kanada, Australija, Njemačka, Francuska, Italija i druge članice Evropske unije. Rezolucija je dobila 117 glasova, dok je 53 država glasalo protiv, a devet je bilo suzdržano.
Podjela je postojala i ranije. U decembru 2025. godine Generalna skupština usvojila je rezoluciju sa 119 glasova za, 51 protiv i deset suzdržanih. Bosna i Hercegovina tada je bila među državama koje su se protivile dokumentu. Ti rezultati pokazuju da se rasprava ne vodi samo o potrebi suzbijanja nacizma i neonacizma, nego i o političkoj poruci koja se rezoluciji pripisuje u kontekstu rata u Ukrajini.
Ruske vlasti od početka invazije u februaru 2022. godine koriste tvrdnju o potrebi „denacifikacije“ Ukrajine kao jedno od obrazloženja svojih vojnih postupaka. Ukrajina i zapadne države takvo obrazloženje odbacuju, navodeći da ono predstavlja pokušaj legitimizacije agresije na međunarodno priznatu i suverenu državu.
Evropska unija zbog toga upozorava na opasnost od instrumentalizacije borbe protiv nacizma. Važno je razlikovati ruski prijedlog rezolucije od amandmana kojima se osuđuje zloupotreba antinacističke retorike. U ranijim procedurama zapadne države podržavale su amandmane protiv korištenja borbe protiv neonacizma kao opravdanja za agresiju, ali su se protivile rezoluciji u cjelini.
Obrazloženje Evropske unije
Stav EU obrazložen je u službenim izjavama Delegacije Evropske unije pri Ujedinjenim nacijama. U novembru 2025. godine EU se pozvala na nalaze bivše posebne izvjestiteljice UN-a za rasizam, rasnu diskriminaciju, ksenofobiju i povezanu netoleranciju E. Tendayi Achiume.
U izvještaju je navedeno da Rusija pokušava opravdati vojnu invaziju i teritorijalnu agresiju na Ukrajinu navodnom potrebom uklanjanja neonacizma. E. Tendayi Achiume upozorila je da takvo korištenje borbe protiv neonacizma kao izgovora za teritorijalnu agresiju ozbiljno podriva stvarne međunarodne napore usmjerene na suzbijanje neonacističkih ideologija.
Evropska unija istovremeno naglašava da ostaje posvećena borbi protiv rasizma, rasne diskriminacije, ksenofobije, antisemitizma, mržnje prema muslimanima i drugih oblika netolerancije. Međutim, u njenom obrazloženju stoji da ruski prijedlog ne doprinosi tim ciljevima, zbog čega je državama članicama UN-a upućen poziv da glasaju protiv njega.
Stav Bosne i Hercegovine i evropskih država
Glasanje BiH nije bilo izolovano. Država se pridružila zajedničkim izjavama Evropske unije o ovom pitanju, a u službenoj izjavi EU iz novembra 2025. godine navedeno je da su se evropskom stavu pridružile i zemlje kandidatkinje Sjeverna Makedonija, Crna Gora, Albanija, Ukrajina, Moldavija, Bosna i Hercegovina i Gruzija, kao i San Marino.
Zbog toga protivljenje BiH ruskoj rezoluciji ne znači da se država protivi borbi protiv nacizma i neonacizma. Prema obrazloženju koje prati evropski stav, riječ je o protivljenju konkretnom dokumentu i političkom kontekstu u kojem je predložen. Promjena stava nije nastala nakon objave Ane Trišić-Babić niti se radi o odluci donesenoj samo ove godine, već o pristupu koji traje od perioda nakon ruske invazije na Ukrajinu.
Stav Srbije
Srbija je zauzela drugačiji stav od BiH i većine država u njenom neposrednom evropskom okruženju. Prema pregledu glasanja, od 2022. godine bila je suzdržana, dok je od 2024. počela glasati za ruski prijedlog. Time se njen pristup razlikuje od politike Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Crne Gore, Sjeverne Makedonije i drugih evropskih država koje su se protivile rezoluciji.
Dodatnu političku dimenziju slučaju daju nezvanične spekulacije da bi Ana Trišić-Babić mogla biti imenovana za novu ambasadoricu Bosne i Hercegovine pri Ujedinjenim nacijama. Te informacije zasad nisu potvrđene, jer ne postoji službena odluka o njenom imenovanju.
Ako bi do imenovanja došlo, Trišić-Babić bi kao diplomatska predstavnica Bosne i Hercegovine provodila vanjskopolitičke stavove utvrđene u skladu s nadležnostima državnih institucija. U tom kontekstu dobija dodatnu težinu njena poruka da „spoljna politika BiH nije privatna politika“.
Prema Ustavu Bosne i Hercegovine, vođenje vanjske politike u nadležnosti je Predsjedništva BiH. Diplomatsko-konzularna predstavništva predstavljaju državu, a ne pojedinačne političke stranke ili njihove predstavnike.
Otvoreno ostaje pitanje na koji se način u institucijama BiH usaglašavaju instrukcije za glasanje u Ujedinjenim nacijama i ko je odgovoran za njihovo donošenje. Odgovor na to pitanje može se tražiti u službenim odlukama i propisanim procedurama. Istovremeno, slučaj pokazuje razliku između protivljenja nacizmu i podrške određenoj rezoluciji, što je u središtu višegodišnjeg diplomatskog spora u Ujedinjenim nacijama, izvijestio je Puljić.