Nakon nedjeljnih izbora u Bosni i Hercegovini, pitanje koje se godinama postavljalo u političkoj javnosti — priprema li Milorad Dodik svog sina Igora za preuzimanje političkog naslijeđa — dobilo je očit odgovor: Igor Dodik je osvojio najviše pojedinačnih glasova među kandidatima za Narodnu skupštinu Republike Srpske.
Na izborima je Igor, koji je formalno naveden kao „organizacijski sekretar SNSD-a“, dobio čak 20.000 pojedinačnih glasova, više nego bilo koji drugi kandidat za Narodnu skupštinu RS. Time je za gotovo 3.000 glasova nadmašio gradonačelnika Banje Luke Draška Stanivukovića, a u stranačkom kontekstu pokazuje se kao najozbiljniji nasljednik unutar Saveza nezavisnih socijaldemokrata.
Igor Dodik je tijekom 2023. počeo češće pratiti oca na javnim događajima: pojavljivao se na političkim skupovima, sportskim manifestacijama i sudskim ročištima. U to vrijeme je Milorad bio suočen s optužnicom pred Sudom BiH i američkim sankcijama, pa su se u javnosti širile spekulacije o mogućem povlačenju i predaji stranačkog i političkog mjesta sinu, tada 34 godine starom.
Službeno objašnjenje za Igorovo prisustvo uz oca glasilo je da je on u pratnji „u ulozi člana Glavnog odbora Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD)“, što je izazivalo komentare zato što u tom tijelu, prema navodima, sjedi još 485 osoba. Milorad je tada izjavio: „Ako to odluči stranka, onda će nasljednik na mjestu predsjednika SNSD-a biti moj sin“, izgovorivši te riječi dok su medijski zapisi tvrdili da je on naizgled na političkoj samrti.
Promjena geopolitičke atmosfere i povratak Donalda Trumpa na mjesto predsjednika SAD-a, koju je sam Milorad opisao kao vlastitu političku revitalizaciju, dovela je do ukidanja američkih sankcija protiv porodice Dodik krajem prošle godine. Ipak, plan s Igorom kao zamjenskim liderom očito je ostao u igri: Igor, danas 37 godina, nakon izbora je poručio da će „vratiti Banju Luku i Bijeljinu“ i najavio da će u narednom razdoblju djelovati u interesu svoje porodice i političko-interesnog klana, kako su mediji prenijeli.
Međutim, Igorova karijera i imovinski zapisi sadrže više elemenata koji su u javnosti izazivali pitanja o porodičnim i poslovnim vezama. Rođen je 1989. u Banjoj Luci, studirao je ekonomiju i menadžment na milanskom Univerzitetu Bocconi, a potom se zapošljavao u Genovi kao menadžer za razvoj u kompaniji Toshiba Transmission & Distribution Europe. Pojedini mediji u Bosni i Hercegovini tvrdili su da je njegovo školovanje financirano javnim novcem Republike Srpske.
Prije studija, kao osamnaestogodišnjak, Igor je zajedno s poslovnim partnerom Mirkom Dobrićem osnovao kompaniju Fruit Eco. Godinu nakon osnivanja, firma je dobila povlašteni kredit od tri miliona maraka (1,5 miliona eura) za „razvoj voćarske proizvodnje“. U isto vrijeme njegov otac Milorad bio je premijer RS-a i predsjednik kreditnog odbora Razvojne banke koja je kredit odobrila. Taj kredit bio je prvi takve vrste namijenjen poljoprivredi i prvi čiji je iznos prelazio 500.000 maraka.
U imovinskoj kartici Igor navodi da posjeduje polovinu kompanije Fruit Eco, ali da na računu ima samo 10.000 maraka, dok njegov otac Milorad prijavljuje da i dalje izdržava sina. Fruit Eco je, prema dostupnim podacima u izvještajima i medijskim prikazima, agresivno širila poslovanje i istovremeno dobijala odgode otplate kredita, što je u javnom diskursu posmatrano kao primjer obrasca povoljnih odnosa između privatnih firmi povezivanih s Dodikovom porodicom i javnih sredstava.
U narednim godinama brat i sestra Dodik su 2014. osnovali kompaniju Global Liberty, registrovanu za trgovinu drvetom, građevinskim materijalom i sanitarnom opremom te za vanjsku trgovinu. Američki OFAC kasnije je tu kompaniju stavio pod sankcije kao dio porodične poslovne mreže.
Ključni dio te mreže bila je informatička kompanija Prointer ITSS. Iako Igor formalno nije bio vlasnik Prointera već ga je medijski opisuju kao „stručnog konsultanta“, ta je firma redovno dobijala milionske ugovore za instaliranje i održavanje informatičke opreme u javnom sektoru. Sarajevoški Žurnal izračunao je da je Prointer do februara 2024. godine sklopio 1.061 ugovor s javnim naručiocima u ukupnoj vrijednosti od 313,8 miliona KM. Nakon prekida saradnje Microsofta s Prointerom, navodi se da je potom sklopljeno još 316 ugovora čija vrijednost iznosi gotovo 120 miliona KM.
Američko Ministarstvo finansija, odnosno Ured za kontrolu strane imovine (OFAC), u mandatu predsjednika Joea Bidena tvrdio je da Milorad Dodik koristi službeni položaj da usmjerava poslove Vlade RS-a prema mreži privatnih kompanija pod kontrolom njega i članova njegove porodice, ponekad bez javnih tendera. Pored Prointera, u optužbama su se spominjale i firme poput Nimbus Innovations i Sirius te druge kompanije za koje su američke vlasti tvrdile da se u njima prikriva stvarno vlasništvo.
OFAC je zbog tih navoda uveo sankcije koje su obuhvatile Milorada, Igora i Goricu Dodik. U okviru tih optužbi, američke vlasti su navodile i pokušaje podmićivanja političkih funkcionera, članova biračkih odbora i posmatrača na izborima, te su tvrdile da je Igor „nudio opozicionim političarima političke funkcije u zamjenu za informacije i mjesta izbornih posmatrača“.
Sve te sankcije, kako je zabilježeno u izvorima, ukinute su krajem prošle godine za vrijeme mandata Donalda Trumpa.
Igor je bio povezan i s drugim projektima koji su završili neuspjehom ili problemima; medijski su zabilježeni njegovi odnosi s projektnom regionalnom televizijom UNA TV, koja je također bila pod američkim sankcijama. Također se ističe njegova uloga u košarkaškom klubu Igokea iz Laktaša, gdje je obavljao funkciju generalnog menadžera.
U aprilu ove godine Igor je bio domaćin Donaldu Trumpu mlađem, koji mu je, kako se navodi u izvještajima, navodno obećao pomoć u privlačenju američkih investitora, među ostalim i za izgradnju novih hidroelektrana. Tom prilikom ga je predstavio kao ličnog prijatelja i osobu koja komunicira s ljudima iz američke administracije; medijski zapisi također navode da su mu jednom prilikom postavili pitanje „šta bi se dogodilo u Bosni i Hercegovini kada bi Trump predložio ujedinjenje srpskih i hrvatskih teritorija te zemlje sa Srbijom i Hrvatskom“.
Pojedini medijski navodi i tvrdnje trećih osoba spominju da je Igor navodno dobio hrvatsko državljanstvo; bivši policijski inspektor hrvatskog MUP-a Nikola Kajkić za to je tvrdio da je ta informacija tačna, ali su službeni izvori taj podatak demantovali. Igor je koristiio takve napise kako bi iznio tvrdnje da je žrtva progona.
U političkom diskursu Igor se profilira kao „mali Milorad“: u javnim istupima opisuje Bosnu i Hercegovinu kao „izvor radikalnog islama“, Bošnjake povezuje s Hamasom, a političke protivnike i strane organizacije često naziva „nacistima“ ili „pedofilima“, navodi izvorni tekst.
Unutar takve dinamike, pri čemu su prisutni politički, poslovni i porodični elementi, nastupa i izborna pobjeda koja očito dodatno učvršćuje Igorov položaj unutar SNSD-a i u političkom prostoru RS-a, što je suština javne diskusije nakon nedjeljnih izbora.
