Provodi više vremena napolju. Vraćao se kasno i zatvarao se u sobu. Izbjegavao je komunikaciju s nama. Tražio je sve više novca. Kod njega smo pronašli drogu.

Ovo su neki od izraza koje su izrekli pred osobljem Savjetovališta za maloljetnike u Kantonu Sarajevo, Bosna i Hercegovina, oni koji su imali hrabrosti da prevaziđu ponos, razbiju stigmu i potraže pomoć za svoju djecu dok je još bilo moguće spasiti ih. Prije nego što zloupotreba preraste u zavisnost. Tokom prvih šest mjeseci rada Savjetovališta, prema Strategiji za borbu protiv zloupotrebe droga Kantona Sarajevo za period 2024-2028, prijavljeno je skoro 60 slučajeva gdje maloljetnici uz roditeljsku pratnju, ili sami roditelji, dobrovoljno traže stručnu pomoć – doktora, psihijatara, psihologa... s ciljem da zloupotreba droga, ili bilo kakva zavisnost, ubrzo postane prošlost, mladalačka greška koju su na vrijeme zaustavili, piše Al Jazeera.

Nekima je to početak većih problema, nekima samo prolazna faza. Za grad s nekoliko stotina hiljada stanovnika, gdje je broj onih koji se mogu smatrati ovisnicima ili koji tome teže znatno veći, 60 izgleda gotovo beznačajno, no taj broj, za koji u Savjetovalištu tvrde da stalno raste, potvrđuje da otvaranje ove ustanove ostvaruje svoju svrhu i privlači one koji žele pomoć bez društvene stigme, a od kojih barem dio neće postati problem zajednice. Koliki god taj dio bio – značajan je. "Već sada imamo pozitivna iznenađenja, ali naravno, kao i kod drugih poremećaja, nikada odmah nemamo rezultate koje želimo", kaže Rasema Okić, direktorica Zavoda za bolesti ovisnosti Kantona Sarajevo.

"Riječ je o osjetljivoj populaciji mladih koji žele isprobati, pokazati se ili dokazati... sve su to odnosi među vršnjacima. No, kod određenog broja djece postoje pozitivni pomaci. Vrijeme će pokazati – neki će sazrijevati, neki će uroniti dublje u problem, a za neke će to biti samo prolazna epizoda", kaže Okić. U početku je planirano otvaranje dnevne bolnice za maloljetnike pri Zavodu za bolesti ovisnosti Kantona Sarajevo, ali budući da sama riječ bolnica izaziva određenu stigmu, zaključeno je da će se problemima maloljetnika baviti Savjetovalište za maloljetnike s radom u dvije smjene. I to je bila ispravna odluka, jer roditelji i njihova djeca mogu doći u Savjetovalište direktno, bez neugodnih pogleda punih osuda ili sažaljenja, karakterističnih za društva s naših prostora.

Mali, ali značajni koraci. Roditelji mogu dovesti dijete bez uputnice porodičnog ljekara. Ako imaju bilo kakve sumnje ili naznake, mogu doći u Savjetovalište, gdje će se obaviti screening test, a zatim po potrebi idu u grupe gdje s njima rade i psiholog i socijalni radnik. "Broj onih koji nam se obraćaju stalno raste", priča Okić. "Nismo očekivali takav odziv iz jednostavnog razloga što, prije svega, djeca skrivaju svoje zloupotrebe od roditelja. Nadalje, nekada roditelji nisu spremni prihvatiti taj poremećaj, umanjuju ga i pokušavaju sakriti, te se nerado obraćaju ljekarima, zbog uputnica, procedura... Ne žele da se problem otkrije iz straha od stigmatizacije cijele porodice". No, to se promijenilo uspostavom Savjetovališta.

"Potrebe, očito, postoje, iako sve ide polako. U principu, možemo reći da na mjesečnom nivou imamo do deset prvih pregleda ili kontrola, odnosno dolazaka pacijenata s roditeljima, s kojima, budući da je riječ o maloljetnicima, po zakonu trebaju doći. Naravno, ima različitih slučajeva. Nekada roditelji dolaze rado, ali ne i njihova djeca, kao i obrnuto, no važno je da naši multidisciplinarni timovi bilježe pozitivne promjene", kaže. Ima i 13-godišnjaka. Psihologinja Edina Borovac, jedna od onih koji rade u grupama za terapije, kaže da se tokom sesija maloljetnicima pokušavaju pružiti nova gledišta na život, kao i načini i alati za suočavanje s njegovim izazovima.

"Svaka riječ koja se izgovori, nađe put do mladog bića. Hoće li to biti samo riječ, rečenica ili pasus, zavisi od te osobe. Kod nekih ide brže, kod nekih sporije, a kod nekih se već vide rezultati. Kada vidimo negativan screening test na narkotike kod nekoga, budemo ponosni i sretni, jer znamo da smo nešto uspjeli učiniti. Neki se počinju baviti nekim aktivnostima, neki idu u sport, a neki poprave ocjene u školi. Sve su to mali, ali ujedno i veliki koraci", rekla je Borovac. Veoma je zabrinjavajuća činjenica da među onima koji dolaze ima čak i 13-godišnjaka.

"Da. Recimo da se radi o prvim pokušajima da probaju nešto, pa to burno dožive, da budu uznemireni. Predugo spavaju, naglo izlaze iz kuće na čudne pozive, traže više novca pa roditelji nešto primijete i slično... Ima i drugačijih slučajeva, da roditelji nisu ništa znali dok ih nisu zvali iz Klinike za urgentnu medicinu da ih obavijeste da im je dijete dovezeno bez svijesti", navodi Okić, koja dodaje da se, kada je riječ o narkoticima, najčešće radi o lakim drogama i amfetaminima, ali i o različitim količinama koje se zloupotrebljavaju.

Problem u sistemu vrijednosti. U današnje vrijeme, pristup maloljetnika različitim supstancama, ne samo lakim drogama, već i onim ozbiljnijim, prilično je otvoren, što dovodi do veće mogućnosti zloupotrebe. Kod mladih ljudi, tvrdi Borovac, ne može se govoriti o ovisnosti, jer se tad već radi o ozbiljnoj dijagnozi, već više o zloupotrebi sa opasnošću da postane nešto mnogo ozbiljnije.

Nekada je to samo razvojna faza, ali nekada ne ostane na tome. Zašto je to tako i zašto čak i 13-godišnjaci u Sarajevu posežu za narkoticima? Sociolog Sead Pašić jedan od uzroka vidi u sveukupnoj globalizaciji i promjenama sistema vrijednosti koji mlade i nezrele osobe vodi na pogrešan put. "Svijet u kojem danas živimo postao je veoma mali zahvaljujući tehnologijama i povezanosti. Mladom čovjeku je veoma teško da se snađe, naročito kada mu pravila, norme i standarde postavlja neko drugi, a taj neko obično nisu neki entiteti koji mogu na ispravan način uputiti u tajne života. Danas je teško naći orijentire u kojima bi omladina gledala svoje neke idole i uzore. Današnja društva nisu empatična, to su društva konzumerizma. Nisu to društva puna vrlina kao što je nekada bio slučaj".

Dodaje da su "alkohol, droge i kocka danas dostupni skoro svima, ali da nije samo u tome problem". "Problem je sistem vrijednosti. Ne može nam biti utjeha što se ovo dešava u cijelom svijetu, jer smo u mnogo lošijoj poziciji, jer nemamo društvo koje to može ispraviti", tvrdi Pašić, koji se osvrće i na "želju mladih za više poštovanja, koje ne dobiva", kao jednog od motiva za ulazak u mračne vode. "Mlad čovjek danas želi ne samo da mu bude lijepo, već želi i poštovanje. To je vrsta ultimativne norme koja se nameće preko društvenih medija, a on to ne dobija ni od porodice, ni od društva ni od škole, zato što se još ne smatra ozbiljnim. Specifičnost tinejdžerske dobi je upravo ta želja i potreba za iskazivanjem posebnosti koja se ne dobija ni od koga, a visok nivo frustracije uzrokuje potrebu za bijegom u neke druge svjetove", dodaje bh. sociolog.

"A, današnje tehnologije omogućuju bezbroj alternativnih svjetova i normi i njima je lako da skliznu u tu vrstu alternative koja se ne poklapa sa našim željama. Kao društvo, mi uvozimo neke vrijednosti i taj uvoz nam se obija o glavu", dodaje. Nametanje kvalitetnih prioriteta. Mada Pašić ne smatra da je porodica ta koja stvara vrijednosti u društvu, već je vidi kao "agens socijalizacije", u Savjetovalištu kažu da je njena uloga u sprečavanju zloupotrebe narkotika jako bitna. Okić tvrdi da je veoma značajno to što su roditelji u velikoj većini slučajeva voljni upustiti se u rješavanje poremećaja kod svog djeteta. Sa njima se u Savjetovalištu i posebno radi, jer upravo oni trebaju biti prva linija borbe protiv zloupotrebe droga.

"Njihova uloga u našem Savjetovalištu je veoma značajna, da prihvate nastalu situaciju i ponašaju se u skladu s njom, u nastojanju da iznađu rješenje za svoju djecu uz terapijske timove", tvrdi Okić. Vrijeme je digitalnih medija i otuđenosti ljudi, od kojih svako ima svoj telefon i svoj život u tom telefonu. Uz to, tu su milijarde dolara vrijedni biznisi sa narkoticima, alkoholom i kockom..., a najlakše je upecati mlade ljude. Tu nastupa značaj porodice.

"Imati djecu je veliki posao. Potrebna je otvorena i zdrava komunikacija u porodici, provođenje vremena zajedno. Rješavanje tabua, način komunikacije... nametanje kvalitetnih prioriteta, a tu je važna zrelost roditelja. O tim kvalitetima se treba govoriti stalno, još od predškolskog doba djece pa kroz njegovo odrastanje i sazrijevanje", zaključuje Okić.

Uz to, Pašić je stava da se na mladi sloj društva treba baciti mnogo više svjetla. "Politički sistem mora biti drugačiji, mora postojati potreba da se mladi ljudi prihvate, da se čuju, saslušaju i da se pažnja skrene na njih, kao i na žensku populaciju. Kada govorimo o pubertetu, politika ne skreće dovoljno pažnje na njih, jer im ne trebaju. Jer ne glasaju. Potrebno je baciti puno više svjetlosti na tu kategoriju ljudi, na njihove želje i potrebe i pokušati ih uvažiti", kaže Pašić.

"Iskusniji psihoterapeuti kada razgovaraju sa mladima, obraćaju im se sa Vi – i to nije slučajno. Oni kad to čuju, postaju otvoreniji i pristupačniji za sve, i za ideje koje se temelje na vrlinama, a ne na pogrešnim vrijednostima", kaže Pašić.