Nakon sjednice Predsjedništva HDZ-a BiH 22. jula, Dragan Čović je održao press konferenciju s koje je uputio dvije ključne poruke: ubrzano zatvaranje OHR-a i izmjene Izbornog zakona BiH, na čemu, kako je naglasio, “inzistira hrvatski narod“ – ali bez asistencije visokog predstavnika Christiana Schmidta. Gašenje OHR-a Čović vidi kao nužan korak ka većoj “autonomiji“ BiH, odnosno preuzimanju odgovornosti od strane domaćih vlasti, dok su izmjene Izbornog zakona ključni proces kojim HDZ, pozivajući se na “legitimno predstavljanje“, želi osigurati dominaciju u Predsjedništvu i Domu naroda.

Ipak, Čovićev pojam “autonomnosti“ politički je konstruisan. U međunarodnom pravu autonomija označava ograničenu vlast unutar države, dok suverenitet znači vrhovnu i konačnu političku vlast. Iako se Čović nominalno poziva na evropske vrijednosti, njegove ideje o izmjenama Izbornog zakona direktno su suprotne presudama Evropskog suda za ljudska prava.

HDZ-ovi zahtjevi za promjenama Izbornog zakona traju godinama, ali zašto sada ovako naglo insistiranje na zatvaranju OHR-a – institucije čijim su potezima Čović i zvanični Zagreb ranije aplaudirali? Podsjetimo, Schmidt je u izbornoj noći 2022. nametnuo izmjene koje su išle u korist HDZ-a, što je omogućilo formiranje federalne vlade po mjeri ove stranke. Šta se promijenilo da je HDZ sada okrenuo leđa OHR-u?

Evropska unija šalje jasniju poruku nego ikad

Samo nekoliko dana prije Čovićevog istupa, Evropski parlament usvojio je “Rezoluciju o izvješćima Komisije o Bosni i Hercegovini za 2023. i 2024. godinu“. Iako od velikog značaja, rezolucija je prošla gotovo neopaženo u domaćim medijima. U njoj se naglašava da BiH mora hitno izmijeniti Ustav i Izborni zakon u skladu s Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i presudama Evropskog suda za ljudska prava, kako bi se uklonile sve diskriminacije u izbornom procesu i osigurala jednakost svih građana. Evropski parlament posebno naglašava da “nijedna izborna reforma ne smije produbiti ili učvrstiti etničke podjele“.

Još važnija je poruka o “prijelazu s Daytona na Bruxelles“ – po prvi put jasno izražena kao strateški cilj EU. Evropski parlament time poziva BiH da napusti dejtonski koncept etničke konstitutivnosti i izgradi sistem koji je u potpunosti usklađen s evropskim standardima i vrijednostima, odnosno građansku državu. To je u direktnoj suprotnosti sa zahtjevima HDZ-a, ali i sa politikama koje podržavaju SNSD, Beograd i Zagreb.

Građanska, a ne etnička država

Rezolucija Evropskog parlamenta otvoreno poručuje da BiH mora izgraditi pravedan, funkcionalan i građanski orijentisan politički sistem, umjesto da održava etnonacionalne podjele. Evropska unija se jasno izjasnila: građanska demokratija je preduslov za članstvo, a ne etničke kvote i koncept “legitimnog predstavljanja“, koje HDZ i SNSD uporno zagovaraju. U suštini, EU traži duboku transformaciju ustavnog poretka BiH – prelazak s etničkog na građanski model – jer samo takav model može otvoriti vrata evropskim integracijama.

Ustavne i izborne reforme kao ključ

Evropska komisija u svom izvještaju za 2024. godinu navodi da BiH mora hitno sprovesti ustavne i izborne reforme, prvenstveno u skladu s presudama iz predmeta Sejdić-Finci, Zornić, Šlaku, Pilav i Pudarić. Sve ove presude zahtijevaju uklanjanje diskriminacije i jednak pristup političkim pravima za sve građane.

Međutim, slučaj Kovačević pred Evropskim sudom za ljudska prava pokazao je koliko su domaće političke elite spremne opstruirati ove procese. Umjesto da podrže odluku koja afirmiše građanski model, zvaničnici iz Sarajeva, Zagreba i Banjaluke pokušali su osporiti pravo Slavena Kovačevića da se obrati Sudu i tako zaštititi postojeći etnički poredak.

Posebnu ulogu u tome imala je Borjana Krišto, predsjedavajuća Vijeća ministara BiH, koja je samoinicijativno obavijestila Sud da agentica BiH sa isteklim mandatom i dalje ima ovlaštenja, čime je faktički stala na stranu HDZ-ove politike “legitimnog predstavljanja“.

Politički pritisci i lobiranja

Rezolucija Evropskog parlamenta jasno poručuje i domaćim institucijama i Evropskom sudu za ljudska prava da etnokratija nije evropska vrijednost. Slučaj Kovačević postao je test – ne samo za BiH nego i za međunarodne institucije. Hoće li EU i Sud ostati dosljedni principima jednakosti i nediskriminacije ili će popustiti pred pritiscima retrogradnih politika?

Iako rezolucija formalno nije obavezujuća, njena politička težina je ogromna. Završna tačka (76) nalaže njeno slanje svim ključnim institucijama u BiH i OHR-u, što pokazuje da EU ne planira ostati samo na riječima, već aktivno usmjeravati BiH ka građanskoj transformaciji.

Zaključak

Evropski parlament je poslao najjasniju poruku do sada: BiH više ne može birati između Daytona i Bruxellesa – izbor je već napravljen, a on ide u korist građanskog modela. U takvom kontekstu, Čovićev i Dodikov zahtjev za hitnim gašenjem OHR-a izgleda kao pokušaj očuvanja postojećeg etničkog poretka i privilegija koje iz njega proizlaze. Pitanje je hoće li domaći političari imati snage i vizije da slijede evropski put, ili će nastaviti da brane status quo, na štetu građana i evropske budućnosti BiH.Dok Brisel traži građansku BiH, Čović i HDZ žele zatvoriti OHR