U političkoj areni Bosne i Hercegovine sve češće se upućuju kritike prema Draganu Čoviću i HDZ-u BiH, naročito iz krugova hrvatskih političkih subjekata i analitičara. Neki od njih smatraju da HDZ BiH nema istinsku opoziciju među Hrvatima, dok drugi naglašavaju postojanje opozicionih struja koje pokušavaju ponuditi alternativu trenutnoj političkoj putanji.

U Bosni i Hercegovini je do ponovnog aktiviranja Hrvatskog narodnog sabora (HNS) 2011. godine djelovalo nekoliko značajnih parlamentarnih stranaka koje su u međuvremenu nestale ili se stopile u HDZ BiH. Danas, usljed ozbiljne političke krize u BiH i zbog nejasnog Čovićevog stava prema Dodikovoj politici, neki glasovi se ponovo pojavljuju protiv Čovićeve politike. Međutim, politički analitičari smatraju da je malo vjerovatno da će se oživjeti neke stare stranke među Hrvatima ili da će se osnovati nove, prema pisanju Al Jazeere.

„Oživljavanje nekadašnjih hrvatskih stranaka u Bosni i Hercegovini trenutno izgleda malo vjerovatno. Većina tih stranaka s vremenom je izgubila organizacijsku infrastrukturu i biračku bazu, dok su ključni članovi ili politički pasivizirani ili integrisani u strukture HDZ-a BiH. Paralelno s tim, HDZ BiH je kroz godine konsolidovao svoj uticaj kroz snažnu institucionalnu prisutnost, pristup javnim resursima te stratešku koordinaciju sa sestrinskim HDZ-om iz Hrvatske. Ta saradnja sa Zagrebom – politička i diplomatska – dodatno osnažuje poziciju stranke unutar hrvatskog političkog korpusa u BiH“, izjavio je za Al Jazeeru politički analitičar Haris Ćutahija.

Dodaje da, ipak, postoji određeni prostor za novu političku inicijativu, jer sve više raste nezadovoljstvo zbog pravca u kojem ide politika Dragana Čovića, posebno zbog njegove bliskosti s Miloradom Dodikom.„Međutim, to nezadovoljstvo još nije artikulisano kroz organizovan i održiv politički projekt. Ako bi se pojavila politička opcija koja bi uspjela spojiti zahtjeve za nacionalnom ravnopravnošću sa snažnim fokusom na borbu protiv korupcije, ekonomski razvoj i reformu institucija – mogla bi predstavljati ozbiljnu alternativu. Takav projekt bi, međutim, zahtijevao dugoročnu strategiju, kvalitetan kadar, jasnu komunikaciju i vjerovatno određenu vanjsku podršku. Bez toga, značajne promjene ostaju malo vjerovatne“, smatra Ćutahija.

Glasovi protiv Čovića

Hrvatsko narodno vijeće BiH godinama upozorava na zanemarivanje Hrvata u BiH koji žive izvan područja pod apsolutnom političkom kontrolom HDZ-a BiH. Izvan tih područja živi veliki broj Hrvata, a samo u Sarajevu, prema popisu stanovništva iz 2013. godine, živi gotovo 17.000 Hrvata. Slaven Raguž, predsjednik Hrvatske republikanske stranke (HRS), smatra da HDZ BiH nema stvarnu opoziciju, jer se u zakonodavnim tijelima često podržava politika koju provodi ta stranka.

„Od 2014. Hrvati obnašaju najviše pozicije u BiH, na svim ključnim mjestima – financije, pravosuđe, Ministarstvo prometa, a te funkcije mogu postati instrument promjene u BiH. HDZ živi od neravnopravnosti hrvatskog naroda u BiH”, rekao je Raguž gostujući na HRT-u.

Bivši predsjednik Federacije BiH Živko Budimir tvrdi da Čović nema stvarnu opoziciju unutar hrvatskog naroda u BiH, te da je iskoristio svoje političke sposobnosti kako bi eliminisao opoziciju i pretvorio njene predstavnike u svoje glasnogovornike. Božo Skopljaković, predsjednik Hrvatske stranke BiH, već desetljeće je jedan od najglasnijih u kritici politike Dragana Čovića i njegovog HNS-a. HDZ BiH opisuje kao korumpiranu organizaciju koja uništava hrvatski narod u BiH i samu državu.

Jozo Ivančević, načelnik Prozor-Rame i predsjednik Ramske narodne stranke, tvrdi kako je Dragan Čović privatizirao HNS i HDZ BiH. Kritikuje HDZ BiH i HNS zbog nedostatka konkretnih rezultata za bosanskohercegovačke Hrvate. Bivši ministar unutarnjih poslova Hrvatske i zastupnik u Hrvatskom saboru Vlaho Orepić godinama je upozoravao na štetnost Čovićeve politike – kako za BiH, tako i za Hrvatsku. On je prije nekoliko godina, tokom posjete Sarajevu, kazao kako Čović nema legitimitet predstavljati sve Hrvate u BiH i da njegova politika destabilizira regiju, posebno zbog saradnje s Miloradom Dodikom.

Ove izjave ukazuju na postojanje raznolikih stavova unutar hrvatskog političkog spektra u BiH, te na pokušaje određenih političkih subjekata da ponude alternativu politici koju vodi HDZ BiH i njegov lider Dragan Čović.

Dominacija HDZ-a BiH

Uprkos brojnim glasovima protiv politike Dragana Čovića, Ćutahija smatra kako trenutno ne postoji politička snaga unutar hrvatskog korpusa u Bosni i Hercegovini koja bi mogla ozbiljno ugroziti dominaciju HDZ-a BiH.„Stranka je tokom godina strateški učvrstila svoju poziciju kroz institucionalnu kontrolu, mrežu finansijskih tokova i dosljedno pozicioniranje kao glavni nosilac borbe za kolektivna prava Hrvata. Povremene kritike na račun politike Dragana Čovića zasad nisu iznjedrile političku alternativu sa stvarnim kapacitetom mobilizacije“.

Dodaje kako bi mogući izazovi HDZ-u BiH mogli doći iz dva pravca. Prvi je unutrašnji – u slučaju jačanja unutarstranačkih tenzija i pada autoriteta Dragana Čovića. Drugi je vanjski – kroz pojavu nove političke snage koja bi uspješno artikulisala nacionalna očekivanja uz konkretne prijedloge za ekonomske i društvene reforme.

„Takva platforma bi mogla rezonirati s mlađim biračima, koji nisu direktno vezani za ratnu prošlost, ali su osjetljivi na teme sigurnosti i napretka. Ipak, bez ozbiljne organizacije, medijske vidljivosti i prepoznatljivog lidera, proboj na političkoj sceni i dalje djeluje teško ostvariv. U realnosti, mogući su tek ograničeni pomaci na lokalnim nivoima, dok bi za dublje promjene bila potrebna nova politička figura s kredibilitetom i vizijom koja nadilazi postojeće podjele“, ukazuje Ćutahija.

Nametanje drugih tema osim Izbornog zakona

Dragan Čović i HDZ BiH godinama imaju uglavnom jedan politički program, a to je legitimno predstavljanje odnosno novi Izborni zakon koji bi, kako kažu, osigurao ravnopravnost Hrvata u BiH. Neke nove političke snage, žele li postati ozbiljan politički faktor, moraju nametnuti i druge teme poput korupcije, boljeg standarda, zaustavljanja odlaska ljudi koje je dugo godina bilo najmasovnije upravo iz dijelova zemlje gdje većinom žive Hrvati.

„Politička strategija HDZ-a BiH već dugi niz godina gotovo isključivo se oslanja na pitanje legitimnog predstavljanja i reforme izbornog zakonodavstva. Taj fokus na kolektivna prava osigurao je stranci stabilnu biračku podršku, ali je istovremeno gurnuo u drugi plan ključna egzistencijalna pitanja – poput borbe protiv korupcije, jačanja institucija i demografskih izazova, koji posebno pogađaju hrvatske sredine. Upravo u toj zapostavljenoj agendi otvara se prostor za novu političku ponudu“, ističe Ćutahija.

Dodaje kako će nove političke snage morati odbaciti lažnu dihotomiju između nacionalnih i socioekonomskih pitanja. Umjesto direktne konfrontacije s HDZ-ovim narativom, mišljenja je Ćutahija, konstruktivniji pristup bio bi njegova nadogradnja – insistiranje na jednakopravnosti, ali uz paralelno oblikovanje konkretnih politika za unapređenje obrazovanja, zdravstva, poslovnog okruženja i socijalne sigurnosti.

„Takva sveobuhvatna platforma mogla bi pronaći uporište među mlađim generacijama i dijasporom, koji sve više odbacuju status quo i insistiraju na mjerljivim rezultatima. Promjene neće doći preko noći, ali kroz postepeno jačanje kredibilnih inicijativa koje nude stabilnost, razvoj i povjerenje unutar okvira jednakopravnosti – moguće je otvoriti novu političku fazu“, zaključuje Ćutahija.