Demonstracije u Francuskoj nisu izolovani i slučajni incident već rezultat višegodišnjeg štetnog djelovanja neoliberalizma, slabljenja države, gašenja industrije, ekonomskih kriza..., kazao je u intervjuu za Fenu bivši ambasador BiH u Parizu Slobodan Šoja.
Kako navodi Šoja, krajem XVIII stoljeća Francuzi su se borili za cijelu Evropu, modernu, slobodnu, demokratsku... Uvijek su prednjačili u modernim idejama koje su sami iznjedrili, ideje koje jačaju pojedinca u društvu. Njihova tradicija borbe za obrazovanog i slobodnog čovjeka očuvala se do danas pa se ponovo bore za savremenog čovjeka oslobođenog od savremenog zla.
- Francuzi su buntovan narod, ali ne zato što žele biti buntovni. Oni postaju buntovni samo onda kad postoji udar na ljudsko dostojanstvo. Živio sam 18 godina u Francuskom pa je i mene često ponijelo da demonstriram s njima tražeći prava za obične ljude, kaže Šoja.
- Današnje demonstracije koje me nimalo ne čude, i koje sam očekivao još ranije, su znak neslaganja sa državnom neoliberalnom politikom koju demonstranti jednostavno smatraju katastrofalnom i nenarodnom. Kad se sastave loša politika i tradicija protesta, demonstracije su neizbježne, smatra on.
Demonstrarcije koje su ogromne i veoma ozbiljne i po obimu i po značaju odvijaju se u posebnim trenucima. Jedna stara i čuvena Francuska se polako gasi a ne smije i ne može nestati, a rađa se neka nova i drugačija Francuska, naročito na etničkom i kulturološkom planu.
- U ovom procjepu i borbi starog i novog ne bi smjelo biti pobjednika već bi zadatak dobre i vizionaske vlade trebao biti spajanje starog i novog, navodi Šoja.
Čini se, ipak, da vlade koje je predložio Emmanuel Macron umjesto da spajaju Francusku velike tradicije i novu Francusku koju novo vrijeme oblikuje, vlast se brine da sagradi i učvrsti makronovsku Francusku, više okrenutu Evropi nego Francuskoj i potčinjenu krupnom svjetskom kapitalu koji nije Francusku učinio bogatijom već siromašnijom. "I zato je sve i puklo."
Svako ko demonstrira ima svoj razlog, istinski i nimalo bezazlen, svak jasno objašnjava za šta i zašto se bori. Revoltirani đaci zbog degradiranog obrazovanja i otežanih uslova studiranja, zabrinuti radnici koji sve teže žive od plate usred ogromnih poskupljenja, vječno nezadovoljni poljoprivrednici kojima je danas teže nego u prošlosti... Ima tu i privatnika i ljudi koji dosad nisu demonstrirali. Svi su uglavnom prestrašeni, zabrinuti i ljuti. A ljuti su naravno na razbijače i pljačkaše jer oni obesmišljaju njihovu ispravnu i veliku borbu.
- Razbijače politika ne zanima, oni redovno koriste priliku da nešto opljačkaju ili unište. Organizatori demonstracija uvijek imaju glavobolju od njih, a politici ponekad dobro dođu, kao sada, da lakše osude demonstrante i čak osude neke partije sa jakim predsjedničkim kandidatima da zapravo ruše Francusku. A oni ne ruše nego ukazuju da vlasti ruše tradicionalnu Francusku koja se uvijek brinula o svojim građanima i davala im sve što dolikuje jednoj Francuskoj, zemlji uma i kulture u kojoj je čovjek slobodan i srećan, rekao je Šoja.
Dalje navodi kako Macron postaje sve čvršći i nemilosrdniji što zvuči logično jer red se mora poštovati.
- Logično je što je tražio da se razbijači hapse bez milosti i odmah procesuiraju te da vrate svaki euro. A šteta koju prave svaki dan se povećava, a radikaliziraju se i politika i policija. Hiljade uhapšenih, stotine ranjenih policajaca... Stotine radnji je razbijeno ili opljačkano. Paljene su i javne zgrade. U gradu Limožu zapaljena je prelijepa Gradska vijećnica iz 1883. godine, slično i u Marseju. Ali sve su ovo brojke i statistika, problem je mnogo dublji i ozbiljniji, smatra Šoja.
Ističe da je suština svega trenutak u kojem se odvijaju demonstracije, odnosno u kojem se nalazi Francuska.
- Demonstarcije nisu izolovani i slučajni incident već rezultat višegodišnjeg štetnog djelovanja neoliberalizma, slabljenja države, gašenja industrije, ekonomskih kriza... A sve je to ubrzano u ovih devet godina makronizma, neoliberalizma na francuski način. Francuska pada na koljena, javni dug je kolosalan i ugrožava sve ozbiljnije državni budžet. Školstvo je u sunovratu, energentska kriza nikad nije bila veća i opasnija, računi koje Francuzi dobijaju za struju i plin su ogromni, gorivo prazni tanke novčanike običnih radnika, stanovi ne prestaju biti preskupi i nedohvatljivi, kirije astronomske... A bogati se bogate. Za njih će se uvijek naći novca, naročito onda kad ga nema za škole... A demonstranti uglavnom stalno ponavljaju svoje glavne zahtjeve: spasiti prrije svega obrazovanje i ubaciti u njega obećanih 20 milijardi eura. I ono možda najvažnije: povećati zagrantovanu platu i smanjiti cijene da bi se moglo normalno živjeti jer razlika između prosječne plate i troškova života je veće nego ikad, kazao je Šoja.
Ističe i kako Francuska sve manje proizvodi. "Doduše proizvodi stalno nove dugove". Zanemarila je jedan veoma važan dio stanovništva, omladinu, pa je odmah dobila ovo što je dobila, ogromno nezadovoljstvo omladine, ali ne samo omladine već i srednje klase. Ekonomske razlike među ljudima su tolike da je Francuska društveno i politički postala veoma lako zapaljiva zemlja. Ko gleda francusku televiziju i televizijske debate osjeti lako kako je Francuska veoma podijeljena zemlja. Debate su užarene, jedni upadaju u riječ drugima sa isključivim stavovima, uvredama, povišenim glasovima...
- Neki analitičari sve otvorenije govore kako ni građanski rat nije isključen. Nisam u to ubijeđen, ali u ovako zapaljivoj situaciji svašta je moguće, kaže Šoja.
Ako se o građanskom ratu ne govori mnogo, o najvećoj noćnoj mori vlasti, o Jean-Lucu Mélenchonu se stalno priča i pripisuje mu se negativna uloga u aktuelnim dešavanjima. Francuske medije kontrolišu milijarderi koji uništavaju Francusku, a zadatak koji su mediji dobili od vlasnika je da unište Mélenchona, vođu Nepokorene Francuske, veoma harizmatičnog intelektualca koji plijeni znanjem, elokvencijom, znanjem i ozbiljnošću.
- Doduše sličan je i predsjednik Macron koji je takođe elokventan i mudar čovjek, ali nekim čudom je osiromašio Francusuku, podijelio je na dva dijela i otvorio put neizvjesnosti, navodi Šoja.
Komentirajući predsjedničke izbore koji se održavaju za pola godine, kaže da se odvijaju u veoma zapaljivoj i nezdravoj atmosferi sa puno optužbi sa tri političke želje: da se sačuva makronistički model vlasti protiv kojeg je većina Francuza. Druga želja je pobjeda Nacionalnog okupljanja odnosno Marine Le Pen i ona trenutno vodi u anketama kao siguran pobjednik. Treća politička želja je pobjeda Nepokorene Francuske i njihove politike.
- Za to vrijeme demonstranti očekuju od svakog da se posveti mnogo više socijalnim pitanjima neko što je dosad bilo. U tom opštem procjepu vlasti je mnogo važnije da ocrni Nepokorenu Francusku nego da nađe rješenje za krizu. Očigledno je da predsjednički izbori imaju veliki ulog i ogroman značaj, kao što je očigledno da vlast pravi kardinalnu grešku: umjesto da rješava probleme koje su artikulisali francuski omladinci, vlasti je najvažnije da učine sve da ne pobijede oni koji su u ovom trenutku dvije najjače grupacije: Nacionalno okupljanje i Nepokorena Francuska. To će vlast koštati samo pojačanim demonstracijama i velikom neizvjesnosti, zaključio je Šoja u razgovoru za Fenu.
