Odluka SDP-a o eventualnom ulasku u vlast mogla bi dugoročno ugroziti kredibilitet te stranke, ocijenio je novinar i analitičar Ranko Mavrak, govoreći o političkoj situaciji u Republici Srpskoj i postizbornim pregovorima u Bosni i Hercegovini. Prema njegovom mišljenju, SDP bi u takvoj konstelaciji mogao imati ulogu drugorazrednog partnera i platiti visoku političku cijenu saradnje sa SDA, HDZ-om i SNSD-om.

N1

Mavrak je naveo da SDP sada bira između eventualnog partnerstva u vlasti i ostanka u opoziciji. „SDP je sad u poziciji da na neki način bira hoće li eventualno ponuditi svoje partnerstvo u vlasti ili će ostati dosljedna opozicija“, rekao je. Istovremeno je upozorio da obje mogućnosti nose rizike.

„U ovom konkretnom slučaju SDP, ako se odluči ući u vlast, on će biti drugorazredni partner“, ocijenio je Mavrak. Dodao je da se SDA u pregovorima tretira kao glavni partner HDZ-a i SNSD-a, dok bi ostale stranke imale znatno manji uticaj na ključne odluke.

Govoreći o formiranju vlasti, Mavrak je ocijenio da se proces komplikuje već na kantonalnom nivou. Stranke tamo moraju uskladiti parlamentarnu većinu sa ustavnim pravilima o nacionalnoj zastupljenosti. Posebno je izdvojio Kanton Sarajevo, gdje bi SDA, prema njegovoj procjeni, mogla biti primorana sarađivati sa strankama koje ne želi za partnere u izvršnoj vlasti, najmanje prilikom izbora skupštinskog rukovodstva.

„Neposredno nakon što su objavljeni rezultati izbora, svi su požurili iznijeti svoje popise želja. Naravno, želje su jedno, a realnost je druga“, kazao je Mavrak, komentarišući postizborne razgovore.

Osvrćući se na stanje opozicije u Republici Srpskoj, rekao je da ne zna je li autentična navodna lista opozicionih poslanika koji bi mogli promijeniti političku stranu. „Dodik, naravno, spremno rovari po otvorenim brešama u tim opozicionim redovima“, rekao je Mavrak, dodajući: „Mislim da će se to rastakanje opozicionog bloka nastaviti“.

Za slabljenje opozicije dijelom je odgovornim označio i Draška Stanivukovića. Njegovo političko djelovanje i formiranje novog stranačkog projekta Mavrak je ocijenio kao jedan od uzroka dodatnih podjela. „Ja mislim da Draško Stanivuković prije svega nije potpuno iskren u onome što radi, a drugo, on očigledno kalkulira“, kazao je.

Mavrak je podsjetio i na aferu „Dva papka“, koju je naveo kao primjer navodne političke korupcije bez odgovarajućih posljedica. Kritikovao je i postupke rukovodstva SDS-a prema gradonačelniku Bijeljine. Prema njegovoj procjeni, Dodik bi podjele mogao iskoristiti za dodatno učvršćivanje većine u Republici Srpskoj, a zatim pokušati proširiti uticaj i na državni parlament.

Političke blokade traju, kako je rekao, 35 godina, dok se ostatak regije kreće prema Evropskoj uniji. Mavrak je evropske integracije povezao s reformama i pristupom evropskim sredstvima, upozorivši da političke stranke imaju gotovo potpuno različite prioritete.

„Oni su udaljeni svjetlosnim godinama jedni od drugih, i kada je riječ o prioritetima“, poručio je. Kritikujući blokiranje reformskih procesa, kazao je: „Mi govorimo mjesecima o milijardi eura koje stoje i čekaju“, te pozvao političke lidere da evropske integracije stave ispred stranačkih interesa.

Prema njegovim riječima, političko uslovljavanje postalo je ustaljeni način funkcionisanja vlasti. „Ako ti meni ne daš ovo, ja tebi neću dati ono i onda ćemo jedni druge blokirati, nikom ništa. Pa dok se okolnosti ne promijene, stajat ćemo u mjestu ako treba 50 godina“, rekao je.

Govoreći o političkim obrascima u Bosni i Hercegovini, Mavrak je ocijenio da se oni gotovo ne mijenjaju već decenijama. „Mi bismo sad mogli pisati vijesti onako kao što smo ih pisali 1991. godine. Promijenit ćemo par imena i par naziva stranaka, a sve drugo će manje-više ostati isto“, kazao je.

Dodao je da mu je nevjerovatno što se zemlja već 35 godina vrti u krugu blokada, sukoba, podjela i potpirivanja etničkih strasti. „Regija napreduje, samo Bosna i Hercegovina stoji u mjestu, sa možda nesretnim Kosovom koje je zaglavljeno u drugim problemima“, ocijenio je.

Na kraju razgovora govorio je i o budućnosti OHR-a. Prema njegovoj procjeni, više se ne može očekivati da visoki predstavnik neposredno posreduje u političkim sporovima, dok bi OHR i EUFOR prvenstveno ostali sigurnosni mehanizmi za sprečavanje ozbiljnog pogoršanja situacije i eventualnih novih sukoba.

„Ta vremena su očigledno prošla“, zaključio je Mavrak, govoreći o ranijoj ulozi visokog predstavnika u rješavanju političkih kriza.