Proizvođači mlijeka i mesa u Unsko-sanskom kantonu upozoravaju da se stanje u stočarstvu pogoršava, dok se proizvodnja smanjuje, a troškovi povećavaju. Otkupne cijene sirovog mlijeka pale su za više od 20 posto, dok su repromaterijali od početka godine poskupjeli oko 30 posto. Ako se ovakav trend nastavi, Bosna i Hercegovina mogla bi se suočiti s ozbiljnim posljedicama po domaću proizvodnju hrane.

Prema podacima koje je objavio Agroklub, pad proizvodnje mlijeka zabilježen u septembru dodatno se produbio tokom oktobra. U Federaciji BiH evidentirano je smanjenje otkupa mlijeka od 1.266 tona, a pad otkupa u oktobru, prema informacijama koje su proizvođači dobili od otkupljivača, procjenjuje se na 1.500 tona. Predstavnici proizvođača upozoravaju da bi posljedice u narednim mjesecima mogle biti još teže zbog visokih cijena stočne hrane i sve nepovoljnijih uslova otkupa.

Ermin Veladžić, predsjednik Udruženja proizvođača mlijeka i mesa USK, naveo je da rast troškova i pad prihoda proizvođačima ostavljaju sve manje prostora za održavanje proizvodnje. Stočari svakodnevno moraju osigurati hranu za stoku, platiti veterinarske usluge, gorivo i električnu energiju te održavati farme. U takvim okolnostima, kako je navedeno, odnos troškova i zarade postaje gotovo neizdrživ.

Brojke o manjem otkupu, prema upozorenjima proizvođača, nisu samo pokazatelj kretanja na tržištu. Iza njih su domaćinstva koja žive od poljoprivrede, ljudi koji su godinama ulagali u proizvodnju i porodice kojima je farma često jedini siguran izvor prihoda. Proizvođači upozoravaju na gašenje farmi i traže odgovore, a vremena je sve manje.

Na sastanku održanom u Bužimu predstavnici proizvođača mlijeka i mesa dogovorili su zahtjeve koje će uputiti otkupljivačima, Vladi Unsko-sanskog kantona i Vladi Federacije Bosne i Hercegovine. Od otkupljivača traže povećanje otkupne cijene sirovog mlijeka. Od nadležnih vlasti očekuju dodatna sredstva za nabavku stočne hrane i repromaterijala, kao i veća izdvajanja za poljoprivredu u narednoj godini.

Ukoliko dogovor izostane, proizvođači ne isključuju obustavu isporuke mlijeka. To bi bio ozbiljan korak, ali istovremeno pokazuje koliko je situacija postala teška za one koji proizvodnju održavaju uprkos rastu troškova i smanjenju otkupnih cijena. Poljoprivrednici ne traže da neko radi njihov posao, jer ga svakodnevno obavljaju bez obzira na vremenske prilike, praznike ili politička dešavanja. Traže da njihov rad ima vrijednost i da proizvodnja od koje žive njihove porodice ima budućnost.

Upozorenja iz Unsko-sanskog kantona otvaraju i šire pitanje budućnosti domaće proizvodnje. Bosna i Hercegovina govori o potrebi jačanja domaće poljoprivrede, smanjenja zavisnosti od uvoza i očuvanja ruralnih područja, ali je te ciljeve teško ostvariti bez stabilne i dugoročne podrške proizvođačima. Problem proizvođača mlijeka zato ne bi trebao ostati samo njihova briga, posebno jer se slični izazovi pojavljuju i u drugim dijelovima Federacije BiH.

Gašenje jedne farme ne znači samo nekoliko krava manje. Ono donosi manje domaćeg mlijeka, manje obrađenih površina, manje posla za dobavljače i manje novca koji ostaje u lokalnoj zajednici. Kada se ugasi veći broj farmi, posljedice osjete i ljudi koji se nikada nisu bavili poljoprivredom. Domaća proizvodnja hrane važna je za sigurnost snabdijevanja, stabilnost tržišta i opstanak stanovništva u selima, pa je bez ljudi koji obrađuju zemlju i uzgajaju stoku teško govoriti o ozbiljnom razvoju ruralnih područja.

Za rješavanje problema potrebno je čuti i otkupljivače, njihove troškove poslovanja i mogućnosti za povećanje otkupnih cijena. Ipak, proizvođači s pravom očekuju da se njihovi zahtjevi ozbiljno razmotre. Ako proizvođač dugoročno ne može pokriti troškove i ostvariti zaradu, proizvodnja neće opstati. Zbog toga je potrebno pronaći održiv odnos između proizvođača, prerađivača i tržišta, uz jasnu odgovornost nadležnih institucija.

Prilikom planiranja budžeta za narednu godinu, kako se navodi, potrebno je ozbiljno razmotriti potrebe poljoprivrednika. Rast cijena repromaterijala i stočne hrane direktno utiče na opstanak proizvodnje i ne može se zanemarivati. Poticaji bi trebali biti pravovremeni, predvidivi i usmjereni prema stvarnoj proizvodnji, kako bi poljoprivrednik znao na kakvu podršku može računati prije ulaganja novca, a ne tek nakon što se suoči s gubicima.

Najveća opasnost nije samo trenutni pad proizvodnje mlijeka, nego i mogućnost da proizvođači, iscrpljeni poskupljenjima i neizvjesnošću, trajno odustanu od stočarstva. Kada neko proda stoku, zatvori farmu i potraži drugi posao, teško ga je ponovo vratiti u proizvodnju. Obnova stočnog fonda zahtijeva godine, velika ulaganja i sigurnost da se takav posao isplati. Zato upozorenja iz Unsko-sanskog kantona treba shvatiti kao poziv da se problemi počnu rješavati na vrijeme.

Nije dovoljno govoriti da je poljoprivreda strateška grana privrede ako ljudi koji proizvode hranu strahuju hoće li moći pokriti osnovne troškove. Također nije dovoljno pozivati građane da kupuju domaće proizvode ako domaći proizvođači nemaju uslove da opstanu na tržištu. Ako se upozorenja nastave ignorisati, domaće mlijeko moglo bi postati rijetkost, a nekada pune štale ostati prazne. Tada više neće biti dovoljno govoriti o poticajima, strategijama i razvoju poljoprivrede, jer je lakše sačuvati farmu koja radi nego pokušavati vratiti proizvodnju koja je ugašena.

Foto: Agroklub