Sedmog oktobra, četiri sedmice pred izbore za Kongres, Donald Trump je poručio da će dvojicu svojih najvažnijih političkih operativaca, Chrisa LaCivitu i Jamesa Blaira, „odmah otpustiti“ ako se pokaže da njihovi drugi klijenti stvaraju sukob interesa. New York Times je tog dana objavio da su obojica, preko advokatske firme koju je angažovala Vlada Republike Srpske, plaćeni „stotine hiljada dolara“ za savjete uoči izbora u Bosni i Hercegovini. Najoštriji komentar ipak nije došao od demokrata. Steve Bannon ih je nazvao prevarantima i zatražio „forenzičku reviziju“ toga gdje je novac otišao, piše Odgovor.ba.
Bannonova ljutnja ima i bosanski pandan. Dan kasnije bosansko-američki politolog Jasmin Mujanović je na ovom portalu ustvrdio da je Milorad Dodik prekršio jedno od osnovnih pravila politike, jer se umiješao u unutrašnje stvari zemlje od koje traži naklonost. Dijagnozu je teško osporiti: Dodik je precijenio vlastiti značaj i podcijenio američku dvostranačku podršku Balkanu. Ipak, za ovakvo miješanje potrebna su dva aktera, onaj koji vrši upliv i onaj koji ga naplaćuje. Dodik je bio kupac, a ponudu su osmislili i dobro naplatili američki konsultanti.
Dok se u Bosni raspravlja šta je to Dodik kupio, Amerikanci bi se mogli zapitati koliko ih je taj posao koštao. Odgovor je u prijavama po zakonu o registraciji stranih agenata (FARA), koje objavljuje američko Ministarstvo pravde.
Devet miliona i jedna zatvorena vrata
Od januara 2025. do proljeća 2026. devet vašingtonskih firmi prijavilo je da je od Vlade RS-a i njenih ureda primilo više od devet miliona dolara. Najveći ugovor, četiri miliona za kanadsku firmu Dickens & Madson, kao „konačni cilj“ navodi nezavisnost Republike Srpske od Bosne i Hercegovine. Firma bivšeg guvernera Illinoisa Roda Blagojevicha, kojeg je Trump pomilovao, primila je 1.325.000 dolara i od toga 100.000 proslijedila firmi Michaela Flynna, Trumpovog prvog savjetnika za nacionalnu sigurnost.
Michael Flynn u Banjoj Luci s Miloradom Dodikom. (Foto: X.com/Milorad Dodik)
FARA postoji da bi javnost znala ko u Washingtonu radi za strane vlade, ali se sve manje provodi. Državna tužiteljica Pam Bondi je u februaru 2025. ograničila krivično gonjenje po FARA-i na slučajeve slične klasičnoj špijunaži. Prijave i dalje stižu, ali kazna za one koji ih ne predaju postala je malo vjerovatna. Imena LaCivite i Blaira ne pojavljuju se ni u jednoj od devet prijava podnesenih u ime Republike Srpske.
Ko sve to plaća?
Ugovore potpisuju ministarstva i predstavništva Republike Srpske, ali novac ne potiče samo od njenih građana. Indirektne poreze plaćaju svi građani Bosne i Hercegovine, a dijele se po koeficijentima koji nisu mijenjani od 2023, pa RS i dalje dobija 34,44 posto. Predstavnici Federacije tvrde da RS tako godišnje dobija desetine miliona maraka više nego što joj pripada. Lobiranje za otcjepljenje paradoksalno dijelom finansiraju i porezni obveznici u Federaciji.
Drugi izvor je u Beogradu. Telekom Srbije, u većinskom vlasništvu države Srbije i većinski vlasnik banjalučkog m:tela, platio je u prvoj polovini 2026. istoj firmi Continental Strategy 541.936 dolara (prvi i drugi kvartal), više nego dvostruko od onoga što joj je do kraja augusta platila Republika Srpska. Lobirao je i kod američke Izvozno-uvozne banke (EXIM), iza čijih kredita stoji puna garancija američke države, a od koje Telekom traži kreditza 5G opremu. Sastanak s predsjednikom iste banke tražili su i lobisti RS-a. Kompanija tvrdi da je riječ isključivo o njegovom poslovanju i odbacuje navode da je platio dolazak Trumpovih savjetnika. Gdje prestaje interes Telekoma, a počinje interes Banje Luke, ako je i bitno, iz prijava se ne može razlučiti.
Treći mogući izvor je najmanje vidljiv: neimenovani američki zvaničnik je 2022. tvrdio da je ruski oligarh Konstantin Malofejev tajno pomogao finansiranje Dodikove kampanje 2018. Trag tog novca do vašingtonskih lobista bez istrage nije moguće ni potvrditi ni isključiti.
Za republikanskog birača: Močvara je još uvijek tu
Trumpov pokret je 2016. obećao da će „isušiti močvaru“ i raskinuti vezu između vlasti, lobista i stranog novca. Prijave za Republiku Srpsku pokazuju suprotno. Blair je arhitekt republikanske strategije prekrajanja izbornih jedinica za ovogodišnje izbore, a prema američkim medijima, u istom periodu primao je novac stranog klijenta. Flynn je u martu 2026. od američke vlade dobio nagodbu od 1,25 miliona dolara zbog, kako tvrdi, zlonamjernog gonjenja. Porezni obveznik mu je platio odštetu, a strana vlada mu plaća savjete.
Ni Republikanci u Kongresu to ne prihvataju jednoglasno. U martu 2026. senatori Chuck Grassley, Roger Wicker i Thom Tillis te kongresmeni Mike Turner i Ann Wagner zajedno s demokratima su tražili od Rubija i Bessenta ponovne sankcije Dodiku, pozivajući se na zakon koji je Kongres usvojio u okviru zakona o odbrani. Krajem septembra Dodik je ponovo bio kod Putina.
Za demokratskog birača: Dayton na rasprodaji
Demokrate u Odboru za vanjske poslove Predstavničkog doma u septembarskom izvještaju povezuju skidanje sankcija Dodiku 29. oktobra 2025. s gasovodom Južna interkonekcija. Gasovod je bez tendera dodijeljen firmi AAFS, osnovanoj četiri dana nakon što je američka ambasada najavila da ga treba graditi američka kompanija. Firmu vode Flynnov brat Joseph i Trumpov bivši advokat Jesse Binnall. Istog dana kada su sankcije skinute, Blagojevicheva firma je od RS-a primila 700.000 dolara.
Binnall na sastanku s Konakovićem. (Foto: MVP BiH)
Keating na ključnom mjestu izvještaja piše „vjerujem“, a ne „dokazano je“. U FARA prijavama nema uplate firmi AAFS niti pomena gasovoda, pa se veza između sankcija i gasovoda zasad vidi samo u kalendaru. Sjedinjene Države su 1995. izdejstvovale Daytonski sporazum, a samo vojne operacije u Bosni koštale su ih, prema Kongresnoj istraživačkoj službi, oko 14 milijardi dolara do 2004. Ugovor koji kao cilj navodi otcjepljenje plaćen je da bi se razgradilo upravo ono u šta su Amerikanci uložili novac, vojsku ali i međunarodni ugled.
Izraz „banana-republika“ O. Henry je 1904. skovao za izmišljenu državu po uzoru na Honduras, gdje su vlast i koncesije išle onome ko plati. Republika Srpska taj obrazac primjenjuje u oba smjera. Kod kuće je vodi čovjek bez funkcije, budžetom finansira cilj koji je Ustavni sud proglasio neustavnim, a ugovore proglašava tajnom. Prema Washingtonu nudi koncesiju i kupuje pristup. Rizik snose saveznici: Zellov ugovor kao cilj navodi zatvaranje EUFOR-a, misije u kojoj služe vojnici evropskih zemalja, među njima i članica NATO-a.
Južna interkonekcija: Dobar cilj, pogrešan put
Južna interkonekcija je planirani gasovod od Zagvozda u Hrvatskoj preko Posušja do Mostara i Novog Travnika, kojim bi Bosna i Hercegovina preko hrvatske mreže dobila pristup terminalu za tečni gas na Krku. Međudržavni sporazum o njemu potpisan je u aprilu u Dubrovniku. Za gasovod postoji i ozbiljan republikanski argument. Bosna i Hercegovina danas sav gas dobija kroz jednu cijev koja ide preko Srbije, godišnje uvozi oko 225 miliona kubika ruskog gasa i Gazpromu plaća oko 88 miliona dolara. Druga cijev otvara tržište američkom tečnom gasu i smanjuje ruski utjecaj. Taj cilj bi potpisali i Republikanac Wicker i Demokratkinja Shaheen.
Način na koji se do njega dolazi ga, međutim, ugrožava. Evropska unija je u aprilu upozorila da poseban zakon pisan za jednog investitora može Bosnu koštati pristupa evropskom energetskom tržištu i oko 1,16 milijardi dolara iz Plana rasta. Firma bez iskustva s gasovodima, izabrana bez tendera, nije najsigurniji put da američki gas stigne u Bosnu, a ni krug ljudi oko nje ne uliva povjerenje. Binnall je i advokat Kimberly Guilfoyle, koja je 13. oktobra na zahtjev Bijele kuće podnijela ostavku na mjesto ambasadorice u Grčkoj. Kao ambasadorica je, prema navodima Wall Street Journala, balkanske vlade nagovarala na gasne poslove s grčkom građevinskom firmom Aktor i na sastanke sa stranim zvaničnicima vodila njenog lobistu.
Foto: EPA/Samuel Corum/ POOL
Ko može isušiti močvaru?
Birač koji 3. novembra izlazi na izbore ne mora znati gdje je Banja Luka da bi se zapitao zašto ljudi koji vode kampanju njegove stranke rade za stranu vladu i zašto se zakon o stranim agentima gotovo više ne provodi. Republikanci i Demokrati ta pitanja opisuju različitim riječima, ali ih postavljaju o istim činjenicama.
Iluzorno je očekivati da će isušivanje početi u Banjoj Luci, gdje Vlada služi kao paravan Miloradu Dodiku, koji u njoj nema čak ni formalnu funkciju. Jednu branu postavio je Ustavni sud BiH, koji je 24. septembra zabranio budžetske isplate po ugovoru s Dickens & Madsonom i finansiranje lobiranja za neustavne ciljeve. Odluka je stigla kasno, jer su svih četiri miliona isplaćeni još u oktobru 2025, i ne pokriva novac koji ne prolazi kroz budžet RS-a.
Ostatak posla je na Washingtonu. Mujanović navodi da su Demokrate najavile da će ispitati Dodikovo lobiranje ako osvoje Kongres, a dio Republikanaca već traži povratak sankcija. Kongres ima i sredstva: zakon o sankcijama za Zapadni Balkan i nadzor nad načinom na koji Ministarstvo pravde provodi FARA-u. Dok ih ne upotrijebi, javne prijave ostaju najpotpuniji izvor o tome koliko je Republika Srpska platila i kome. Postojanje dogovora one možda i ne dokazuju, ali uplata od 700.000 dolara na dan skidanja sankcija i Flynnova firma na platnom spisku dovoljni su da novi Kongres, ko god ga u novembru osvoji, pita Blagojevicha, Flynna i Ministarstvo finansija da pod zakletvom objasne šta je dogovoreno.
