Bivši visoki predstavnik Christian Schmidt smatra da Bosni i Hercegovini ne prijeti novi rat, ali upozorava da politička stagnacija, etničke podjele i zastoj na evropskom putu slabe povjerenje građana u budućnost zemlje. U intervjuu za EUobserver ocijenio je da Milorad Dodik djeluje kao promotor ruskih interesa te pozvao Evropsku uniju da se snažnije angažuje, posebno prema mladima koji evropsku perspektivu sve češće traže odlaskom iz BiH.
„Tako smo ostali ni tamo ni ovamo. Imamo samo princip nade. Nadu da će nešto doći“, rekao je Schmidt, govoreći o zastoju u evropskim integracijama.
Prema njegovoj ocjeni, očuvanje mira predstavlja veliko dostignuće Dejtonskog sporazuma, ali samo po sebi nije dovoljno za izgradnju funkcionalne političke zajednice. Od domaćih političara očekuje stvarnu spremnost da prevaziđu etničke podjele, a od EU neposredniji odnos s građanima.
Etničke podjele
Schmidt smatra da civilno društvo u BiH nije dovoljno snažno te da ga podjele oko političkih pitanja sprečavaju da zajednički djeluje u korist demokratskog razvoja i evropskih integracija.
„Zasad ne vidim da se to mnogo promijenilo“, kazao je.
Upozorio je i da pojedine političke stranke podršku birača i dalje nastoje pridobiti insistiranjem na etničkim razlikama. „Posebno SNSD, Dodikova stranka, ali, iskreno, ne samo oni, koriste etničke razlike kao argument za pridobijanje podrške, umjesto da imaju multietnički pristup. Može se sumnjati u njihovu stvarnu proevropsku opredijeljenost.“
Utjecaj susjeda
Govoreći o odnosima Srbije i Hrvatske s dijelovima BiH, Schmidt je naglasio da su posebne veze predviđene Dejtonskim sporazumom i da same po sebi ne predstavljaju njegovo kršenje. Ipak, smatra da pojedini pokušaji ostvarivanja utjecaja prelaze te okvire.
Kao primjer naveo je reakciju Srbije na rezoluciju Generalne skupštine UN-a iz 2024. godine o međunarodnom danu sjećanja na genocid u Srebrenici. „Protiv toga je pokrenut zaista upadljiv napad, iako Srbija nije bila imenovana u rezoluciji“, rekao je.
Prema njegovoj ocjeni, ta reakcija iskorištena je za stvaranje „svesrpske deklaracije“. Iako se deklaracija može posmatrati kao oblik kulturnog povezivanja pripadnika istog naroda, Schmidt u njoj vidi i političku svrhu. „Istovremeno je treba posmatrati i kao instrument pokušaja ostvarivanja većeg političkog utjecaja u dijelu druge zemlje.“
Ruski interesi
Ruski utjecaj u BiH, smatra Schmidt, oslanja se na tradicionalne veze, posebno sa srpskom pravoslavnom zajednicom, ali i na djelovanje u medijima i na društvenim mrežama. „Rusija pokušava utjecati na dio Bosne i Hercegovine, posebno na Banju Luku i Republiku Srpsku, a Dodik na neki način djeluje kao promotor ruskih interesa. To zaista jeste slučaj“, kazao je.
Ukazao je i na učestalost Dodikovih susreta s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. „Dodik se s Putinom sastao jedanaesti put od početka rata u Ukrajini. To je zaista upadljivo.“
Na pitanje koliko su BiH i Dodik važni Rusiji, njihov ekonomski i političko-strateški značaj ocijenio je gotovo nikakvim. Ipak, smatra da Moskvi mogu poslužiti za ometanje evropskog i američkog djelovanja. „Dakle, na to se više gleda kao na instrument nego kao na područje utjecaja.“
Snažniji angažman EU
Schmidt poručuje da Evropska unija mora jasnije pokazati da se evropske integracije zasnivaju na ujedinjavanju u različitosti. Dosadašnji pristup, prema njegovoj ocjeni, nije donio dovoljno konkretnih rezultata. „Ne možete to postići samo programima ili novcem“, rekao je.
Pozvao je EU da razmotri dodatne mogućnosti djelovanja, posebno prema civilnom društvu, kako bi evropska ideja građanima postala privlačnija. „Moja snažna preporuka bila bi: nemojte pregovore o pristupanju Evropskoj uniji posmatrati kao cjelokupan skup instrumenata koji vam stoje na raspolaganju.“
Pristupne pregovore smatra tehnički važnim nastavkom Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, ali upozorava da oni ne daju odgovor na pitanje razvoja građanskog društva u zemlji. „Znam da je to uobičajen i dobro uspostavljen pristup Komisije, ali on nije dovoljan.“
Mladi odlaze
Pohvalio je angažman komesarke Marte Kos, navodeći da zahvaljujući razumijevanju regije već radi mnogo. Istovremeno zagovara neposredniji pristup mladima i snažnije prisustvo EU na društvenim mrežama. „Ako se vratimo ruskom utjecaju, oni su majstori u tome. Evropska unija je veoma suzdržana“, kazao je.
Schmidt upozorava i da nije opravdano pretpostavljati da svi u BiH žele članstvo u EU. Mladi koji priželjkuju evropsku budućnost, dodaje, sve češće sami donose odluku kako je ostvariti. „Ako pogledate demografska kretanja u Bosni i Hercegovini, vidjet ćete da neki donose vlastitu, ličnu odluku, a ona znači odlazak iz zemlje, uglavnom u države članice Evropske unije.“
Za zadržavanje ljudi, smatra, potrebno je snažnije približavanje evropskom unutrašnjem tržištu i standardima vladavine prava, uz više mogućnosti za život i rad u BiH. „Mislim da bi to trebao biti pravac: učiniti zemlju privlačnijom za ostanak i nastojati ljudima pružiti mogućnosti u vlastitoj zemlji.“
Decenije čekanja
Podsjetio je na samit EU u Solunu 2003. godine, ističući koliko je dugo trajalo čekanje na konkretan pomak. BiH je kandidatski status dobila u decembru 2022. godine, gotovo dvije decenije kasnije, uz, prema njegovoj ocjeni, znatno snižavanje očekivanja i uslova.
„Sada se ne poduzimaju ni ti mali koraci“, upozorio je.
Problem, smatra Schmidt, nije samo u gubitku očekivanja nego i u slabljenju uvjerenja da će promjene doći dovoljno brzo da ih sadašnje generacije mogu osjetiti. Razmišljanje mladih o tom čekanju opisao je riječima: „Ako Evropljani nastave istom brzinom kao dosad, koliko dugo još moramo čekati? Bolje da sami donesemo odluku za sebe.“
Mir nije dovoljan
Uprkos frustracijama i političkim podjelama, Schmidt ne smatra da BiH prijeti povratak oružanog sukoba. Mir i odsustvo nasilja vidi kao veliko dostignuće Dejtonskog sporazuma.
„Posebno srednja generacija toliko je propatila zbog rata i opsade Sarajeva da zaista nema sklonosti ka bilo kakvom vojnom sukobu ili sukobu uz upotrebu sile. Mislim da je to dobra vijest“, rekao je.
Ipak, upozorava na mogućnost da nove generacije sadašnje stanje prihvate kao normalno, a da njime istovremeno budu nezadovoljne. Smatra da taj problem dodatno može produbiti djelovanje aktera poput Rusije, koji ohrabruju one koji destabilizuju situaciju. „Iako ne vidim opasnost od rata, vidim da bi pozitivna dostignuća i uspjeh Daytona mogli sve više gubiti visok stepen priznanja koji uživaju.“
Suočavanje s prošlošću
Na pitanje je li Ured visokog predstavnika i dalje potreban, Schmidt nije ponudio jednostavan odgovor. Naveo je da se prilikom zaključivanja Dejtonskog sporazuma nije očekivalo da će proces trajati toliko dugo niti da će strukturni problemi između etničkih grupa ostati neriješeni.
Kao primjer izdvojio je odnos prema Ratku Mladiću. „Kako je moguće da jedan od glavnih ratnih zločinaca i počinilaca genocida, general Ratko Mladić, dobije ceremoniju sahrane nalik državnoj u Beogradu i očigledno uživa veliku podršku?“
Za Schmidta je to pokazatelj da još nije vođena iskrena rasprava svih strana o prošlosti i budućnosti. „Ponekad, a imao sam i slučajeve u kojima sam to morao provjeravati u školskim udžbenicima, nailazite na priče o herojima, ali ne i na prikaz stvarne historije.“
Znakovi nade
Ipak, Schmidt vidi i razloge za optimizam. Izdvojio je protivljenje mladih podijeljenom obrazovanju te proteste učenika i nastavnika u srednjoj Bosni koji su tražili zajedničko školovanje.
„To su znakovi nade“, rekao je.
Ukazao je i na živu kulturnu zajednicu, kvalitetnu umjetnost i filmove, navodeći Sarajevo Film Festival kao primjer povezivanja. „Dakle, zajednica postoji, ali ne i politička zajednica. Ponekad bih volio vidjeti nešto više povezivanja i na političkom planu“, zaključio je Schmidt.
