Izraelski parlamentarni izbori održani 27. oktobra nisu donijeli većinu nijednom političkom bloku, pa je formiranje nove vlasti i dalje neizvjesno. Netanyahuov blok osvojio je 53 mandata, opozicioni blok predvođen Gadijem Eisenkotom 48, a arapske stranke 19 mjesta u Knessetu, izraelskom parlamentu sa ukupno 120 mandata. Za parlamentarnu većinu potrebno je najmanje 61 mjesto.
Analitičar međunarodnih odnosa i stručnjak za Bliski istok Mirko Dautović rekao je za Fenu da bi ovakav rezultat mogao voditi ponavljanju izbora, jer ni blok premijera Izraela Benjamina Netanyahua ni opozicija nemaju dovoljno podrške za samostalno formiranje vlade. Netanyahu u međuvremenu ostaje na čelu vlade u tehničkom mandatu, odnosno obavlja premijersku funkciju do formiranja nove vlasti.
Posebnu težinu rezultatu daju arapske stranke, koje su osvojile 19 mandata. Dautović navodi da su predizborne ankete uglavnom ukazivale na mogućnost političke pat-pozicije, ali da je broj osvojenih mjesta arapskih partija predstavljao iznenađenje i mogao bi biti važan za eventualno sklapanje koalicije.
“Veliko iznenađenje je što su arapske partije osvojile čak 19 mandata. To je rezultat značajnog izlaska arapskih birača u Izraelu. Izgleda da su možda i neki jevrejski birači glasali za arapske partije, razočarani izraženim nacionalizmom ostalih stranaka”, kazao je Dautović za Fenu.
Arapski građani čine približno petinu izraelskog stanovništva. Među njima su i potomci Palestinaca koji su ostali na području današnjeg Izraela nakon njegovog osnivanja 1948. godine. Upravo njihova parlamentarna snaga, prema Dautovićevoj procjeni, može utjecati na pregovore o budućoj vlasti.
Dautović ne isključuje mogućnost da Netanyahu pokuša osigurati podršku neke od arapskih stranaka, ali smatra da bi takva koalicija bila teško ostvariva zbog dubokih ideoloških razlika. Kao posebno problematične navodi stavove stranke Otzma Yehudit, koju predvodi Itamar Ben Gvir.
Prema njegovim riječima, teško je zamisliti saradnju arapskih predstavnika sa strankama koje zagovaraju oštre mjere protiv arapskog stanovništva, uključujući oduzimanje državljanstva. Zbog toga ostaje neizvjesno hoće li Netanyahu uspjeti sastaviti koaliciju, kao i da li bi arapske stranke uopće pristale na takav aranžman.
Politička neizvjesnost, smatra Dautović, mogla bi se odraziti i na sigurnosnu situaciju. On procjenjuje da bi obnavljanje vojnih operacija protiv Irana ili intenziviranje sukoba na drugim područjima dodatno otežalo formiranje opozicione koalicije koja bi se oslanjala na arapske stranke.
“Postoji opasnost da Netanyahu ponovo pokrene rat kako bi spriječio svoje političke protivnike da formiraju vlast uz podršku arapskih partija. To je trenutno jedna od najvećih prijetnji za Izrael i Bliski istok”, ocijenio je Dautović.
U njegovoj procjeni Netanyahuova politička budućnost povezana je i s unutrašnjim problemima, uključujući sudske postupke zbog optužbi za korupciju, sukobe oko nezavisnosti pravosuđa i pitanje političke odgovornosti za sigurnosne propuste koji su prethodili napadu Hamasa na Izrael 7. oktobra 2023. godine. Netanyahu je ranije negirao optužbe za korupciju.
Dautović smatra da bi nastavak sukoba Netanyahuu mogao politički odgovarati jer bi, prema njegovoj ocjeni, skrenuo pažnju s tih pitanja i otežao promjenu vlasti. Istovremeno, formiranje vlasti koju bi predvodio Gadi Eisenkot, uz parlamentarnu podršku arapskih stranaka, moglo bi donijeti određene promjene u izraelskoj politici, naročito prema Palestincima.
Takva promjena, međutim, po Dautovićevoj procjeni, ne bi automatski otvorila put trajnom rješenju palestinskog pitanja niti brzom uspostavljanju palestinske države. On pretpostavlja da bi arapske partije kao uvjet podrške tražile omogućavanje dostave humanitarne pomoći u Gazu, povlačenje izraelske vojske i početak rekonstrukcije Gaze.
“Pretpostavljam da bi arapske partije kao uvjet svoje podrške tražile da se omogući dostava humanitarne pomoći u Gazu, da se izraelska vojska povuče i da počne rekonstrukcija Gaze. To ne bi nužno značilo trajno rješenje palestinskog pitanja, ali bi svakako predstavljalo određenu promjenu”, istaknuo je.
Smjena Netanyahua, dodaje, prije svega bi mogla smanjiti utjecaj njegovih ličnih političkih i pravnih problema na odluke o nastavku vojnih operacija. To ipak samo po sebi ne bi garantovalo zaokret u izraelskoj vanjskoj i sigurnosnoj politici.
Dautović najveću neposrednu regionalnu opasnost vidi u mogućnosti novih američkih i izraelskih napada na Iran, posebno nakon međuizbora u Sjedinjenim Američkim Državama, zakazanih za 3. novembar. Prema njegovoj procjeni, nova vojna eskalacija mogla bi uslijediti već tokom naredne sedmice, iako naglašava da daljnji razvoj događaja ostaje neizvjestan.
“Tenzije su izuzetno visoke. Postoji mogućnost da Donald Trump, nakon završetka američkih izbora, naredi nove napade na Iran, uz podršku ili inicijativu Netanyahua. To je trenutno najveći problem”, kazao je Dautović za Fenu.
Upozorenja iz Teherana da bi novi napadi mogli izazvati snažnu odmazdu širom Bliskog istoka dodatno povećavaju neizvjesnost. Dautović ocjenjuje da je Iran imao vremena obnoviti dio svojih raketnih kapaciteta, a ne isključuje ni razvoj novih vojnih sposobnosti, zbog čega bi posljedice eventualne eskalacije bilo teško predvidjeti.
U takvim okolnostima sa složenim sigurnosnim odlukama suočile bi se i druge regionalne države, posebno Saudijska Arabija, Turska i Pakistan, koje su povezane sporazumom o odbrambenoj saradnji. Nije poznato kako bi Iran reagirao na moguće napade, da li bi snažno udario na Saudijsku Arabiju niti da li bi Saudijska Arabija dozvolila Americi i Izraelu djelovanje kroz svoj zračni prostor.
“Ne možemo predvidjeti kako će Iran reagirati, hoće li snažno udariti na Saudijsku Arabiju i hoće li Saudijska Arabija dozvoliti Americi i Izraelu djelovanje kroz svoj zračni prostor. To su pitanja na koja bismo odgovore mogli dobiti već naredne sedmice”, upozorio je Dautović.
Takav razvoj događaja mogao bi, prema njegovom mišljenju, dodatno destabilizirati odnose na Bliskom istoku, uključujući sigurnosnu situaciju u Libanu, i proširiti posljedice sukoba izvan država koje su neposredno uključene. Zbog toga Dautović novu vojnu eskalaciju prema Iranu procjenjuje kao rizik za cijelu regiju.
Kada govori o ulozi velikih sila, Dautović navodi da Sjedinjene Američke Države i dalje imaju izuzetno snažno vojno prisustvo na Bliskom istoku, ali da je njihov politički kredibilitet među regionalnim partnerima znatno oslabljen. Washington je ranije, zahvaljujući dominantnom političkom i vojnom položaju, mogao snažno utjecati na odluke regionalnih aktera i usmjeravati njihove politike.
On smatra da su dugotrajni sukobi, iscrpljenost američkog angažmana i nepredvidivost odluka administracije Donalda Trumpa promijenili način na koji države Bliskog istoka posmatraju američku ulogu.
“Američki utjecaj i dalje je snažan, a vojno prisustvo izuzetno veliko. Međutim, problem je što se Amerika više ne doživljava kao kredibilan i predvidiv partner. Regionalne države strahuju da bi ih Washington mogao uvući u rat, a potom se povući i ostaviti ih da se same suočavaju s posljedicama i Iranom”, pojasnio je Dautović.
Zbog toga regionalne sile nastoje izbjeći direktno uključivanje u nove sukobe i diplomatskim djelovanjem ograničiti mogućnost daljnje eskalacije. Iako postoje pokušaji da se pregovorima i regionalnom saradnjom spriječi širenje rata, Dautović je skeptičan prema dugoročnoj stabilizaciji.
Ključnim problemom smatra nepredvidivost američke politike, zbog čega regionalni akteri pokušavaju utjecati na Washington i spriječiti odluke koje bi mogle izazvati novi veliki sukob.
“Svi nastoje smiriti Donalda Trumpa i spriječiti ga da uđe u nove ratove. Međutim, plašim se da im to neće poći za rukom”, zaključio je Dautović u razgovoru za Fenu.
