Huti su ostvarili značajan napredak duž zapadne obale Jemena, približavajući se ključnom pomorskom prolazu Bab el-Mandeb, što im pruža novu poziciju za vršenje pritiska na brodove koji prolaze ovim putem, iako nemaju potpunu kontrolu nad svim plovilima. Ovaj razvoj događaja povećava njihovu moć utjecaja na međunarodni pomorski saobraćaj.
Pokret Huti, koji je nastao u sjevernom Jemenu pod vodstvom Huseina Badreddina al-Hutija, prvobitno je bio poznat kao "Vjerujuća omladina" i okupljao je pristalice oko vjerskih i političkih pitanja. Njihova ranija konfrontacijska retorika uključivala je slogan "smrt Americi, smrt Izraelu". Tokom sukoba u Saadi između 2004. i 2010. godine, stekli su ratno iskustvo koje im je pomoglo da opstanu i prošire svoj utjecaj, naročito nakon slabljenja jemenske centralne vlade 2011. godine. Zauzimanje prijestolnice Sane 2014. godine označilo je njihov prelazak iz pobunjeničke grupe u ključnog aktera u jemenskom ratu.
Poslije izbijanja sukoba između Izraela i Hamasa u oktobru 2023., Huti su započeli napade na komercijalne brodove koje su povezivali s Izraelom, a kasnije su proširili kampanju i na plovila povezana sa SAD-om, što je rezultiralo američkim i britanskim udarima na njihovu infrastrukturu.
U augustu 2026. godine, Huti su započeli kampanju napada projektilima i dronovima na položaje snaga koje podržavaju jemensku vladu, a kopnene operacije su uslijedile početkom septembra. Nakon pada Moče 10. septembra, njihova vojska je 11. septembra zauzela ostrvo Perim u Bab el-Mandebu, kao i dijelove arhipelaga Hanis. Povlačenje snaga koje podržavaju vladu omogućilo je Hutima brzo napredovanje duž zapadne obale. Predsjedničko vijeće Jemena navodi da su gubici privremeni jer se njihove snage pregrupiraju oko Taiza i zapadne obale.
Osvajanje Moče, koja se nalazi oko 50 kilometara sjeverno od Bab el-Mandeba, zajedno sa kontrolom ostrva Perim, daje Hutima stratešku bazu u blizini ovog važnog moreuza koji povezuje Crveno more s Adenskim zaljevom. Bab el-Mandeb je ključni dio pomorskog pravca između Azije i Evrope preko Sueckog kanala, a u najužem dijelu širok je oko 29 kilometara.
Vojni razvoj Huta podržan je iranskom pomoći. Izvještaj Vijeća sigurnosti UN-a iz 2025. godine ukazuje na sofisticirano naoružanje koje stiže do Huta, uključujući projektile, bojeve glave, motore za dronove, radarsku opremu i sisteme protivzračne odbrane. Zapljena više od 750 tona vojne opreme u junu 2025. godine potvrdila je ovu podršku. Reuters je u julu 2026. objavio da je Iran 13. jula prebacio komandante i savjetnike Iranske revolucionarne garde, kao i opremu za projektile i dronove, što ukazuje na tehničku i vojnu podršku koja nadilazi samo isporuku oružja.
Huti su u svojim javnim izjavama poručivali da neće napadati američke, izraelske i druge komercijalne brodove, ali su istovremeno identificirali saudijske brodove kao potencijalne mete. Iako ove izjave predstavljaju javne namjere grupe, ne garantuju sigurnost prolaza za navedena plovila. Također, Huti su preuzeli odgovornost za napade na ciljeve u Saudijskoj Arabiji, uključujući navodni napad na "osjetljive" lokacije u Rijadu 19. septembra, dok je saudijska protivzračna odbrana presrela balistički projektil usmjeren prema glavnom gradu. Neke druge tvrdnje o napadima na Janbu i druge saudijske ciljeve nisu nezavisno potvrđene.
Janbu je važna luka na Crvenom moru na koju se preko naftovoda Istok–Zapad prevozi sirova nafta iz Saudijske Arabije, što omogućava izbjegavanje prolaza kroz Hormuški moreuz. Zbog toga prijetnje brodovima povezanim sa Saudijskom Arabijom u južnom Crvenom moru imaju poseban značaj u kontekstu poremećaja pomorskog saobraćaja kroz Hormuški moreuz.
Prema podacima američke Uprave za energetske informacije (EIA), protok nafte kroz Bab el-Mandeb povećan je sa prosječnih 3,9 miliona barela dnevno u prvom kvartalu 2025. na 8,1 milion barela dnevno u drugom kvartalu 2026. godine. Huti ne moraju zatvoriti moreuz da bi utjecali na trgovinu; njihovi ponovljeni napadi ili prijetnje mogu podići troškove osiguranja i sigurnosti, te navesti brodarske kompanije da koriste duži put oko Rta dobre nade.
UN je zabilježio da je najmanje 125.000 ljudi raseljeno od 1. septembra 2026. godine, dok se sukobi uglavnom odvijaju duž zapadne obale. Trenutno je nejasno hoće li Huti koristiti svoje nove položaje za konsolidaciju teritorije ili za nastavak pritiska na brodove u blizini Bab el-Mandeba.
Put Huta od njihovog početnog uporišta u Saadi do strateškog položaja kod Bab el-Mandeba pokazuje kako je nekada lokalna pobunjenička grupa postala faktor čiji utjecaj se osjeća i na globalnom nivou u pomorskom saobraćaju, navodi Clash Report.
