Zdenko Lučić, kandidat za hrvatskog člana Predsjedništva BiH, objavio je reakciju na, kako je naveo, napade iz kruga Dragana Čovića i njegovih saradnika te ponovo otvorio pitanje evidencija pripadnika HVO-a i razjasnio navode o ratnom putu članova svoje porodice.
U saopćenju je Lučić zatražio odgovore na ranije postavljena pitanja koja je u aprilu uputio Čoviću i njegovim saradnicima, te je oštro odbacio tvrdnje koje je, prema njegovim riječima, Krizni štab Dragana Čovića plasirao putem društvenih mreža i TikToka.
Njegovo saopćenje prenosimo u cjelosti:
"Od aprila, kada sam najavio kandidaturu, postavio sam čitav niz pitanja Draganu Čoviću i njegovim saradnicima. U političkoj borbi legitimno je vlastima postavljati pitanja i tražiti odgovore. Nisam dobio nijedan odgovor. Umjesto toga, Čović je zapjenjen nesuvislo nabrajao ‘ratne zločince, profitere, udbaše i kosovare’ koji njega napadaju, a koje je on, kako kaže ‘davno ispratio iz HDZ-a’.
Podsjetit ću one starije koji su možda zaboravili, a informisati mlađe, da se tu radi o starim, davno opovrgnutim, ali sada opet podgrijanim lažima i klevetama. Nema nikakvih ‘udbaša’ ni ‘kosovara’ koji ruše Čovića, oni su u njegovom štabu. Ne ruše ga ni ratni profiteri, jer to je on i oni oko njega. Što se ‘ratnih zločinaca’ tiče, ni njih nigdje nema, osim jednoga koji se pokušava vratiti u društveni i politički život tako što šapuće Čoviću davno ispričane lažne priče.
Čovićev ‘Krizni štab’ ovih je dana izradio nekoliko materijala kojima pokušava dovesti u pitanje moj kredibilitet, oblatiti moju porodicu i skrenuti pažnju sa ranije postavljenih pitanja. Uglavnom se radi o nevješto sklepanim uradcima na TikToku. Spoj prirodne gluposti i umjetne inteligencije. Štab se poziva na dokument iz maja 1998. koji je tada podvaljen generalu Ljubi Ćesiću Rojsu, a on ga je misleći da je vjerodostojan, predao predsjedniku Tuđmanu. Glavna meta bio je Ivo Lučić. U tom pamfletu nadrobljeno je svašta, a predsjednik Tuđman je dobio detaljan i dokumentovan odgovor. Čovićev Krizni štab sada reciklira stare i davno demantovane klevete.
Ukratko, Ivo je kao utemeljitelj HDZ-a i zastupnik u Skupštini BiH na prijedlog HDZ BiH u maju 1991. imenovan načelnikom Centra službi bezbjednosti u Mostaru. Prema stranačkom dogovoru (HDZ, SDA i SDS) ministar je bio Alija Delimustafić, zamjenik ministra bio je Vitomir Žepinić, a podsekretar je bio Branko Kvesić. Sve odluke o ‘ostanku’ ili smjeni starih i dovođenju novih kadrova donosilo je ministarstvo, a ne Ivo Lučić. Nije on nikoga ni ostavio ni otpustio, niti je imao ovlaštenja za to. A podvale o Ivi i Udbi su smiješne i vrijedne prezira.
Konačno, nakon svih pokušaja diskreditacije, predsjednik Tuđman je u julu 1999. godine, imenovao Ivu Lučića pomoćnikom direktora HIS-a za operacije. To je tada bila jedna od najvećih, najpovjerljivijih i najvažnijih dužnosti u hrvatskoj obavještajnoj zajednici. Time je predsjednik pokazao šta misli o Ivi Lučiću, a šta o optužbama iz pamfleta i onima koji su ih širili.
Vratimo se na pitanja iz Štaba koja su upućena meni. Nije me iz Vojne policije niko smijenio, pa ni Valentin Ćorić. Svoj sam ratni put više puta objasnio i objavio tako da je suvišno ponavljati. Rekao bih tek nešto o vašoj evidenciji i broju dana u jedinicama HVO-a. Tamo je meni upisano 510 dana, a Draganu Čoviću 636 dana. To govori sve o toj evidenciji, a posebno ako vidimo da je on uvršten i u spisak ‘organizatora otpora’. U kojoj je to on jedinici bio i kome se on opirao? Očekujem odgovor.
Što se tiče mog brata Milana, on je učestvovao u izvlačenju oružja iz Malih Bara kod Ploča. Bio je član komande na Dobrom Selu. Bio je na terenima na Uskopaljskom ratištu, na Drenovcu, a na Dubravskoj visoravni je i lakše ranjen. Bio je i na Dubrovačkom ratištu pa je registrovan i kao pripadnik Hrvatske vojske. Moj otac također je bio aktivno angažovan u odbrani, a moj pokojni brat Krešo čak i po toj vašoj evidenciji ima 1.170 dana u HVO-u.
Sve u svemu, Krizni štab i zetovi..."
