Vlada Republike Srpske je sklopila ugovor o kupovini preduzeća „Comsar Energy RS“ vrijedan 240,5 miliona KM, pri čemu je značajan dio isplaćen prije potpisivanja ugovora, a sredstva su osigurana u budžetu. Cijena je određena na osnovu optimističnih procjena budućeg poslovanja neizgrađenih energetskih objekata, kako navodi Centar za istraživačko novinarstvo (CIN).
Dok su se građani fokusirali na predsjedničke izbore u Republici Srpskoj, tiho je potpisan ugovor vrijedan 240,5 miliona KM.
Na dan 18. novembra 2025. godine u Banjaluci, ugovor su potpisali Zora Vidović, ministarka finansija RS, Nikica Vranješ, v. d. direktora GAS−RES-a, i Aleksandr Kuročkin, zastupnik ruskog biznismena Rašida Sardarova, o otkupu koncesionog preduzeća „Comsar Energy Republika Srpska“.
Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) otkriva da je firma Rašida Sardarova primila tri puta veću isplatu od vrijednosti osnivačkog kapitala, s ukupno 181,9 miliona KM isplaćenih unaprijed, prije potpisivanja ugovora i obezbjeđenja sredstava u budžetu.
Vlada Republike Srpske (RS) je kasnije obezbijedila ta sredstva rebalansom budžeta i kreditnim zaduženjima.
Isplata je izvršena na osnovu predugovora koji se oslanjao na procjenu vrijednosti preduzeća koju je izradila firma „Grant Thornton“, predvođena Aleksandrom Džombićem, bivšim premijerom RS, a potvrđena od strane „The Wolf Consulting“, kompanije njegovog bivšeg savjetnika Jasminka Jotića.
Procjena nije uzela u obzir finansijsko stanje preduzeća koje je poslovalo sa gubitkom, već je temeljena na predviđanjima budućeg poslovanja termoelektrane i rudnika koji tek trebaju biti izgrađeni, uz procjene prihoda od prodaje uglja i struje u narednim godinama.
Sa ovom isplatom ukupni trošak koji su građani platili za nedovršene projekte Sardarova u Bosni i Hercegovini (BiH) dostigao je 309,2 miliona KM, uključujući ranije isplaćenih 68,6 miliona KM firmi „Comsar Energy Hidro“ u Rudom.
Spasavanje RiTE „Ugljevik“ kao pokriće za trgovanje
Priča počinje 2011. godine kada je Vlada RS, pod vođstvom Džombića, odobrila osnivanje preduzeća „Comsar Energy Republika Srpska“ koje je osnovano od strane Sardarove kompanije „Comsar Energy Group Limited“ sa Kipra i javnog preduzeća RiTE „Ugljevik“.
Sardarov udio iznosio je 98,4%, dok je RiTE „Ugljevik“ imao 1,6% udjela, s osnivačkim kapitalom od 71,4 miliona KM i 1,1 milion KM, uglavnom u nekretninama.
Do 2016. godine, preduzeće je dobilo osam koncesija u blizini Zvornika, Lopara i Ugljevika, uz uplatu od oko 8,5 miliona KM u budžet RS.
Četiri koncesije su bile za istraživanje uglja i krečnjaka, dok su preostale četiri bile za eksploataciju i gradnju termoelektrane na 30 godina, iako termoelektrana nije izgrađena, a rudna eksploatacija nije započela.
Vlada RS nije raskidala ugovore, već je produžavala rokove za dodatnih 12 do 14 godina, dok je RiTE „Ugljevik“ trošio preostale zalihe uglja, što je rezultiralo prekidima proizvodnje i protestima radnika.
„Mi proizvodimo jednu trećinu električne energije u elektroenergetskom sistemu Republike Srpske. Najveći smo proizvođači i suočeni smo s problemima u 'Ugljeviku Istok 1' zbog nedostatka uglja“, izjavio je Boban Benović, bivši predsjednik Sindikata radnika ovog preduzeća.
U martu 2025. godine, Vlada RS, predvođena Radovanom Viškovićem, donijela je zaključak da je od strateškog značaja osigurati kontinuirano snabdijevanje RiTE „Ugljevik“ ugljem, što je dovelo do pregovora sa Sardarovim kako bi se otkupio njegov udio u koncesionom preduzeću „Comsar Energy RS“.
U zaključku se navodi da je potrebno sklopiti predugovor i odmah isplatiti 58,6 miliona KM, što je i učinjeno iz budžeta već narednog mjeseca.
Preduzeće za gasne projekte GAS−RES, pod vođstvom Duška Perovića, preuzelo je dalju komunikaciju i pregovore, iako je Perović ranije radio za Sardarova i ne želi komentarisati ovu temu.
Dokumenti u posjedu CIN-a otkrivaju da je cijeli proces započet ranije, 2022. godine, na osnovu Sardarovog pisma namjere.
Isplata nije izvršena na osnovu potpisanog ugovora, već na temelju predugovora i procjene vrijednosti preduzeća.
Predugovor su potpisali Vidović, Kuročkin i Vranješ 2. aprila 2025. godine, definišući GAS−RES-u 25% udjela u koncesionom preduzeću kao zalog do konačne isplate.
Procjenu vrijednosti preduzeća izradio je Džombić, koji je naveo da preduzeće vrijedi 291,7 miliona KM, a na Sardarov udio otpada oko 287 miliona KM.
Procjena je napravljena na osnovu projekcija budućeg poslovanja, iako su koncesije istekle prije više od decenije, što nije navedeno u procjeni.
U projekciji iz februara 2025. godine, Džombić je predvidio prihod od 73,9 miliona KM od prodaje uglja i dodatnih 659 miliona KM od struje u 2029. godini, iako to nije ostvareno.
Potvrda procjene kroz reviziju
U maju 2025. godine, GAS−RES je naručio reviziju procjene koju je uradila „The Wolf Consulting“, a revizija je potvrdila ispravnost metodologije, ali je utvrdila da koncesiono preduzeće vrijedi 237,5 miliona KM, što je 54 miliona KM manje od prvobitne procjene.
Oba preduzeća, Džombićevo i Jotićevo, nalaze se u istoj zgradi, a „The Wolf Consulting“ nema javno dostupne kontakt informacije.
Potpisnik revizije, Stevo Jovičić, potvrdio je da je angažovan kao honorarni saradnik i da je koristio informacije iz prethodne procjene.
Na osnovu procjene i revizije, u julu 2025. godine, GAS−RES i „Comsar Energy Group Limited“ usaglasili su cijenu kupoprodaje preduzeća od 240,5 miliona KM.
Džombić je potom izradio izvještaje o finansijskom stanju preduzeća, koji su pokazali gubitak od 32 miliona KM i obaveze prema dobavljačima od 4,6 miliona KM.
Poslovanje preduzeća održavano je zahvaljujući pozajmicama Sardarova, a isplaćena je druga tranša od oko 123 miliona KM 23. oktobra 2025. godine, na osnovu aneksa predugovora.
Vlada RS je isplatu naknadno obezbijedila rebalansom budžeta, a tokom rasprava o rebalansu, ministarka Vidović nije informisala poslanike o potpisanom ugovoru.
Isplaćena suma od 240,5 miliona KM je trostruko veća od osnivačkog udjela Sardarova u preduzeću koje nije izgradilo energetske objekte niti proizvodilo struju.
Nakon preuzimanja preduzeća, izrađena je studija ekonomske opravdanosti kupovine, koja je ocijenila kupovinu opravdanom, uz napomenu da se prihod može ostvariti prodajom uglja.
Izgubljen trag novca
Dokumenti otkrivaju netransparentnu isplatu novca, s nejasnoćama o računu na koji će se isplata izvršiti, a Sardarovo preduzeće registrovano je u ofšor zoni na Kipru, što je poznato kao rizična finansijska destinacija.
Sardarovo preduzeće nema radnike ni infrastrukturu, a prema propisima o sprečavanju pranja novca, banke su obavezne obavijestiti Agenciju za istrage i zaštitu (SIPA) o transakcijama povezanim s ovakvim firmama, no SIPA nije odgovorila na upit o ovom transferu.
Petar Đokić, ministar energetike i rudarstva RS, izjavio je da ne zna kome je novac plaćen, ali da to „nije važno“ jer se firma može registrovati bilo gdje.
Ministarstvo finansija RS potvrdilo je datum isplate, ali odbija komentarisati detalje, pozivajući se na zaštitu komercijalnih interesa, dok premijer Minić nije odgovorio na pitanja o isplati novca prije potpisivanja ugovora.
CIN posjeduje notarski obrađenu izjavu Rašida Sardarova koja potvrđuje prijem novca, ali notar se ogradio od činjenica u dokumentu.
Kupoprodajni ugovor za otkup drugog Sardarovog preduzeća ne sadrži podatke o isplati, a direktor firme koja je kupila ovo preduzeće nije želio razgovarati o poslu, navodeći da je novac isplaćen direktno Sardarovoj kompaniji na Kipru.
I u ovom slučaju trgovanje je obavljeno na osnovu procjena o dobrom poslovanju u budućnosti, iako do realizacije koncesija još uvijek nije došlo.
Premijer Minić nije imao odgovor na pitanje o opravdanosti isplate oko 300 miliona KM za Sardarove projekte, s obzirom na to da je koncesija plaćena samo 8,5 miliona KM.
„A, šta očekujete da vam kažem“, odgovorio je protivpitanjem.
