U Bosni i Hercegovini postoji mreža od 33 kontakt-tačke u tužilaštvima i policijskim agencijama zadužene za sigurnost novinara, ali iskustva novinara i podaci institucija pokazuju da zaštita u praksi nije jednaka u svim dijelovima zemlje.
Mreža je počela raditi 2023. godine na inicijativu Misije OSCE-a u BiH, Ureda Evropske unije u BiH i Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH. Kontakt-tačke trebale bi omogućiti bržu razmjenu informacija policije i pravosuđa, praćenje prijavljenih slučajeva i njihovo dodjeljivanje nadležnim službenicima.
Novinar koji primi verbalnu prijetnju, prijetnju putem društvenih mreža ili doživi fizički napad na terenu ne mora prijavu podnositi na redovnom policijskom šalteru. Može se direktno obratiti imenovanom tužitelju ili policajcu sa spiska, a tužitelj treba predmet označiti kao hitan, pokrenuti istražne radnje i policiji izdati naloge za osiguranje dokaza.
Kontakt-tačka u tužilaštvu sarađuje s kontakt-tačkom u nadležnom ministarstvu unutrašnjih poslova radi razmjene informacija i lociranja počinioca. Ipak, slučaj novinarke Sanje Vasković pokazuje da postojanje mehanizma ne znači uvijek i iskustvo zaštite koje novinari očekuju.
Sanja Vasković: „Kulminiralo je kada je saznao moje ime i prezime“
Sanja Vasković, koja je u vrijeme napada imala 36 godina, doživjela je napad u Istočnom Sarajevu dok je istraživala priču o sječi drveća i izgradnji bazena. Verbalno ju je vrijeđao otac direktora kompanije koja gradi bazen, a zatim joj nasilno uzeo telefon.
Napad su osudili Misija OSCE-a u BiH, Udruženje BH novinari i druge organizacije. Vasković kaže da joj je iskustvo pokazalo kako se postupanje institucija često razlikuje od slučaja do slučaja.
„Najveće prepreke su strah da nas institucije neće zaštititi, u smislu da će napad zavisiti od policajca koji je na terenu, od tužioca i da ne postoji sistemski mehanizam zaštite“, rekla je Vasković.
Ona navodi da su institucije, prema njenom iskustvu, najbolje radile kada su bile izložene javnosti i medijskom pritisku. „Na osnovu mog iskustva institucije su najbolje radile svoj posao kada su bile pod pritiskom medija odnosno javnosti“, primjećuje novinarka.
Vasković je tokom rada na terenu pokušala snimiti verbalni napad, jer je telefon bio jedini način da zabilježi ono što joj je muškarac govorio.
„Kulminiralo je kada je saznao moje ime i prezime s obzirom da od samog početka pratim izgradnju bazena, odnosno malverzacije vezane za ovaj višemilionski projekat. Uslijedilo je: A ti si ta…Tokom verbalnog napada znala sam da je moje jedino oružje telefon pa sam pokušala snimiti sve što mi je šef, inače otac direktora firme koja gradi bazen, izgovorio. Grubo mi je oteo telefon sa namjerom da ga razbije. Shvatila sam da jedna progovorena riječ me tada može koštati, ućutala sam“, ispričala je Sanja Vasković.
Policija je na mjesto napada stigla nakon 20 minuta i tri poziva, odnosno tek nakon što je pozvala i druga osoba. Vasković smatra da policajci nisu bili dovoljno educirani za postupanje u slučajevima napada na novinare.
„Tretirana sam kao da sam tuda slučajno prolazila, sa nekim se posvađala, a ne da sam radila svoj posao, postavljala pitanja u interesu javnosti i tražila odgovore“, rekla je.
Iako su ljudi vidjeli i čuli šta se dogodilo, kasnije se ispostavilo da svjedoka nije bilo. Kao dokaz napada ostale su tri sekunde njenog snimka.
Dva dana poslije obratila se kontakt-tački za sigurnost novinara, ali je taj razgovor doživjela kao obeshrabrujući. Umjesto podrške, dobila je poruku da napad možda nije krivično djelo.
Zbog postupanja u njenom konkretnom slučaju nije zadovoljna radom kontakt-tačke, ali smatra da je takav mehanizam potreban.
„Što apsolutno ne znači da kontakt tačke nisu dobar mehanizam u smislu da znamo da će neko pratiti naš slučaj i da možemo nekome da se obratimo. Vjerujem da treba malo više razumijevanja za naš posao“, kazala je Vasković.
Podaci o predmetima i ograničenja sistema
BiH je prvi put dobila zvaničnu pravosudnu bazu podataka na nivou cijele zemlje. Na internetskoj stranici Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH dostupni su podaci o predmetima u kojima su novinari žrtve, kao i njihovom statusu, dok baza zasad obuhvata predmete koji su u pravosudno-tužilačkoj fazi.
Podaci pokazuju da predmeti napada na novinare ne završavaju uvijek istragom ili optužnicom. Mnogi su još otvoreni, dok se dio završava procesnim odlukama koje same po sebi ne znače da je utvrđena odgovornost počinitelja.
Tokom 2024. godine zabilježeno je 36 predmeta. Polovina ih je arhivirana, nešto više od petine ostalo je otvoreno, a u 15 predmeta odlučeno je da se istraga ne provodi. Optužnica je podignuta u četiri predmeta, odnosno u oko 11 posto ukupnog broja.
U 2025. godini evidentirano je 25 predmeta. Deset ih je ostalo otvoreno, devet je završeno, a šest arhivirano. Optužnica je podignuta u četiri predmeta. U sedam predmeta evidentirano je ugrožavanje sigurnosti, lake tjelesne povrede u tri, a psihičko nasilje u jednom predmetu.
Podaci tužilaštava za 2024. i 2025. godinu pokazuju ukupno 61 predmet u kojem su novinari bili oštećena strana. U obje godine podignute su po četiri optužnice. U 2025. godini deset predmeta ostalo je otvoreno, što je dva više nego godinu ranije.
Najviše slučajeva evidentirano je u Tužilaštvu Unsko-sanskog kantona. Tužilaštvo Brčko distrikta imalo je četiri predmeta, Okružno javno tužilaštvo u Banjaluci i Republičko javno tužilaštvo RS po dva, dok su druge institucije evidentirale po jedan ili dva predmeta.
Slabost sistema predstavlja i nedostatak sveobuhvatnih podataka policijskih agencija na nivou cijele zemlje. Nisu obuhvaćeni ni svi slučajevi koji su završeni izdavanjem prekršajnog naloga.
Iskustva tužilaštava u Kantonu Sarajevo i Tuzlanskom kantonu
Darko Martinčević, tužilac u Tužilaštvu KS i kontakt-tačka za novinare, rekao je za Fokus da je ovo tužilaštvo od 2023. do 2026. godine zaprimilo 15 prijava. U najvećem broju slučajeva radilo se o porukama upućenim novinarima, koje su kod oštećenih stvarale osjećaj ugrožene sigurnosti.
Prema njegovim riječima, u devet predmeta donesena je naredba o nesprovođenju istrage, u jednom je podignuta optužnica, a pet predmeta nalazi se u fazi prijave.
„U svakom predmetu bez obzira da li je donesena naredba o nasprovođenju istrage, obustavi istrage, podignuta optužnica ili je rad predmetu još uvijek u toku, policijskim službenicima se izdaju nalozi za poduzimanje radnji koje za svoj cilj imaju dokumentovanja i dokazivanje prijavljenog krivičnog djela, bilo od strane dežurnog tužitelja ili postupajućeg tužitelja nakon što se izvještaj o počinjenom krivičnom djelu dostavi Tužiteljstvu“, pojašnjava Martinčević.
Na osnovu načina postupanja, Martinčević smatra da je u Kantonu Sarajevo uspostavljen efikasan sistem zaštite novinara.
„Ne bih rekao da u tom uspostavljenom sistemu ima bitnijih nedostataka, ali svakako postoji spremnost ovog Tužilaštva da na čelu sa glavnom tužiteljicom Melihom Dugalijom, radi na daljem unaprijeđenju uspostavljenog sistema, a sve kako bi sigurnost novinara bila podignuta na još veći nivo“, izjavio je.
U Tuzlanskom kantonu od 2. novembra 2023. do danas formirano je osam predmeta po prijavama novinara zbog sumnje na krivična djela počinjena na njihovu štetu. Tri predmeta formirana su u 2024, dva u 2025. i tri u 2026. godini.
U jednom predmetu donesena je naredba o neprovođenju istrage, u jednom je istraga obustavljena, a jedan je spojen s drugim predmetom. U preostalih pet Tužilaštvo prikuplja informacije i dokaze. Tri predmeta okončana su procesnom odlukom, dok je pet još u radu.
Tužiteljica Selma Kišić navodi da tužitelj nakon prijave procjenjuje postoje li obilježja krivičnog djela, pribavlja dokumentaciju i izjave te od policije može tražiti dodatne provjere, uključujući analizu digitalnih sadržaja.
Za Kišić su posebno zahtjevni prikupljanje digitalnih dokaza i utvrđivanje identiteta osoba koje stoje iza spornih objava i poruka. Potrebno je razlikovati krivično djelo od uvredljive, neprimjerene ili neprihvatljive komunikacije koja ne mora biti krivično kažnjiva.
„Prije svega potrebo je utvrditi šta se konkretno dogodilo, kada, gdje i na koji način, kao i druge činjenice i okolnosti od značaja za ocjenu da li prijavljena radnja ima obilježja krivičnog djela i da li postoji osnov sumnje da je prijavljena osoba počinila kivično djelo“, objašnjava Kišić.
Hercegovačko-neretvanski kanton i predmet Senada Hadžifejzovića
Prema podacima kantonalnog tužitelja Jurice Knezovića, Tužilaštvo HNK zaprimilo je jedan predmet s poznatim počiniteljem u kojem je žrtva bio novinar. Knezović navodi da je 2026. godine zaprimio prijavu kolumniste zbog krivičnih djela „Ugrožavanje sigurnosti“ i „Psihičko nasilje“, koja su prijavljena kao posljedica komentara na internet portalu.
U članku je spomenuto ime kolumniste, ali predmet do provjere navoda nije bio zaveden kao predmet u kojem je žrtva novinar. Tužilaštvo HNK imalo je i šest poziva novinara i medijskih kuća s upitima o postupanju u slučajevima koji bi mogli imati krivičnopravni ili prekršajni karakter.
U predmetu napada na novinara Senada Hadžifejzovića optužnica protiv H. Š. podignuta je 25. jula 2024. godine. H. Š. je osuđen 13. septembra 2024. na uslovnu kaznu zatvora od mjesec dana, s rokom provjeravanja od godinu dana.
Aktivna su još dva predmeta zbog oštećenja tuđe stvari, s nepoznatim počiniteljem i novinarima kao oštećenim. Oba su prijavljena prije 2023. godine.
Knezović kaže da se oštećeni novinari često obraćaju kontakt-tački jer su njegov broj i broj tužilaštva objavljeni na stranicama VSTV-a.
„Kako je moj broj, kao i broj tužiteljstva objavljen na stranicama VSTV-a, oštećeni novinari se javljaju najčešće s upitima kako postupiti kada zaprime prijetnje, iste upućujem uvijek da prijetnje ili neka oštećenja npr. na autu, prijave policiji kako bi istazaprimila prijavu i po njoj postupala“, objašnjava Knezović.
On kao najveći praktični problem navodi nevoljnost novinara da prijave prijetnje. Dokumentovanje takvih slučajeva zahtijeva vrijeme i stroge formalne postupke.
Kao primjer navodi prijetnje putem društvenih mreža. Da bi se one zakonski dokumentovale, potrebno je prvo izvršiti pretres telefona novinara, a zatim i njegovo vještačenje. Najbrži mogući rok za to je petnaestak dana, zbog čega novinar može biti nevoljan predati uređaj koji koristi u svakodnevnom radu i na kojem ima različite podatke.
Knezović upozorava i da zakonski okvir, posebno kada je riječ o online prijetnjama, nije prilagođen modernom vremenu. Postupanje često zahtijeva saradnju s kompanijama Facebook ili Instagram, odnosno META, koje nisu obavezne postupati po naredbama, naprimjer, opštinskih sudova, a takve naredbe teško je pribaviti u kratkom roku.
Podaci MUP-a RS za 2026. godinu
Prema podacima MUP-a RS, od početka 2026. godine do danas zabilježeno je šest prijava prijetnji ili napada na novinare.
U jednom slučaju novinar je odustao od prijave. Za tri slučaja izdati su prekršajni nalozi prema Zakonu o javnom redu i miru, u jednom je izvještaj dostavljen nadležnom tužilaštvu koje još nije izvršilo kvalifikaciju, dok je u šestom podnesen zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka.
Tokom 2025. godine evidentirano je deset prijava. U jednom slučaju tužilaštvo je donijelo naredbu o nesprovođenju istrage, u nekoliko slučajeva policija je tužilaštvu dostavila izvještaje, a zabilježene su i prijave za krivična djela tjelesne povrede i oštećenja tuđe stvari.
Za jednu prijavu tužitelj je ocijenio da nema elemenata krivičnog djela. Postupanje po četiri prijave zbog online prijetnji još traje. U 2024. godini evidentirano je 11 prijava zastrašivanja i prijetnji novinarima, a 2023. godine osam.
MUP-a RS navodi da kontakt-tačka ima savjetodavnu ulogu i da je dostupna novinarima i drugim medijskim radnicima koji traže informacije o predmetima u kojima su podnosioci prijava.
„Kontakt-tačka ima savjetodavnu ulogu i na raspolaganju je novinarima i drugim medijskim radnicima za informisanje i savjetovanje u vezi s predmetima u kojima se pojavljuju kao podnosioci prijava, kako bi, ukoliko to žele, lakše došli do potrebnih informacija. Napominjemo da je ključni segment evidencija prijava prijetnji i napada na novinare koju je Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske uspostavilo krajem 2017\. godine, s ciljem praćenja navedenih slučajeva i ove oblasti u cjelini“, navodi načelnica Mirna Miljanović.
Dejan Rakita: podrška je došla od kolega
Novinar Dejan Rakita početkom aprila ove godine bio je izložen pritiscima tokom istraživanja geoloških istraživanja i planirane eksploatacije mineralnih sirovina u opštini Jezero. Kontakt-tački za sigurnost novinara nije se obratio, dijelom zato što nije dovoljno poznavao njene nadležnosti i mogućnosti.
Rakita je načelnici Jezera Snežani Ružičić poslao zvaničan novinarski upit. Umjesto odgovora, ona je na svom Facebook profilu objavila njegov upit, snimak ekrana e-maila i njegove lične podatke, uz komentar kojim je dovodila u pitanje njegovu profesionalnost i upućivala ga da informacije potraži na opštinskoj stranici.
„Postupak načelnice doživio sam prije svega kao neprofesionalan pokušaj da se pažnja sa legitimnih novinarskih pitanja prebaci na osobu koja ih postavlja“, smatra Rakita.
Podršku je dobio spontano od kolega, udruženja i medija. Nakon što je koleginica Vanja Stokić javno ukazala na postupak načelnice, reagovali su kolege, BH novinari i Udruženje nezavisnih medija Umbrella.
Slučaj je evidentiran i u regionalnoj bazi SafeJournalists, a o njemu su izvještavali brojni mediji. Rakitu je, kako kaže, više iznenadila solidarnost kolega nego postupak načelnice, a lično se nije osjećao ugroženim.
„Takvo ponašanje javnih funkcionera može imati mnogo ozbiljnije posljedice po druge novinare, posebno mlađe kolege i one koji rade u manjim sredinama“, objašnjava Rakita.
Udruženje BH novinari: novinari često ne prijavljuju prijetnje
U radu mreže kontakt-tačaka zabilježeni su pozitivni pomaci, ali novinari i dalje nedovoljno poznaju mehanizme zaštite i rijetko prijavljuju napade.
Borka Rudić iz Udruženja BH novinari kaže da novinari nasilje često prihvataju kao dio profesije i da se za mehanizme zaštite zainteresuju tek kada postanu žrtve napada.
„Novinari prihvaćaju nasilje kao dio profesije“, rekla je Rudić.
Prema njenom mišljenju, komunikacija između udruženja i kontakt-tačaka u policiji i tužilaštvima sada je znatno bolja. Informacije o prijavljenim slučajevima Udruženje dobija brže, a kontakt-tačke češće prate predmete i obavještavaju ga o njihovom statusu.
„Poboljšala se i razumijevanje značaja zaštite novinara kao jedne posebne grupe“, kaže Rudić.
Ona navodi da ima mnogo više istraga i da je zaštita efikasnija nego ranije, ali da nije jednaka u svim dijelovima BiH. Postupanje zavisi od institucije i sredine, koordinacija policije i tužilaštva nije dovoljno dobra, a novinari u manjim zajednicama izloženiji su pritiscima.
„Imamo mnogo više istraga, mnogo su efikasnije zaštite nego ranije. Zaštita nije jednaka u svim djelovima BiH, a postupanje zavisi od institucije i sredine. Koordinacija policije i tužilaštva nije dovoljno dobra, a novinari u manjim zajednicama izloženiji su pritiscima.
Trebala bi veća koordinacija između kontakt-tačaka u policiji i tužilaštvima“, ističe Rudić.
Rudić smatra da postojeći zakonski okvir nije dovoljno prilagođen zaštiti novinara. Udruženje BH novinari od 2016. godine zagovara kriminalizaciju napada na novinare, odnosno njihovo posebno prepoznavanje u krivičnom zakonodavstvu kao osoba koje obavljaju posao od javnog značaja.
„Kad bi kod nas bilo tako, onda bi tužioci lakše donosili odluke, odnosno podizali optužnice.“
Od početka 2025. godine zabilježeno je 13 sudskih odluka u korist novinara i medija, uključujući predmete SLAPP tužbi, navodi Rudić. Odluke se odnose i na predmete iz ranijih godina.
Posebno izdvaja Brčko distrikt, gdje se postupci, prema njenoj ocjeni, završavaju znatno brže nego ranije.
„Sad imamo slučajeva koji se dese na početku godine i već u 11. mjesecu imamo finalnu presudu protiv napadača na novinara“, ističe Rudić.
U Uredu Evropske unije u BiH navode da je mreža kontakt-tačaka donijela prve pozitivne pomake. Predmeti u kojima su novinari žrtve sada se označavaju kao prioritetni, a BiH je prvi put dobila zvaničnu pravosudnu bazu podataka o tim slučajevima.
Ipak, prema navodima Ureda, sistem još nije zaokružen. Nedostaju sveobuhvatni podaci policijskih agencija, postupanje institucija nije ujednačeno, a u brojnim slučajevima istrage nisu pokrenute ili su obustavljene.
Za unapređenje sistema potrebni su jasniji postupci, bolja saradnja policije i tužilaštava, jačanje pravnog okvira i stalne obuke.
Posebno je važno da institucije na državnom nivou preuzmu koordinaciju sistema od EU i OSCE-a, jer su zaštita novinara i medijske slobode odgovornost domaćih institucija.
Slučajevi Sanje Vasković i Dejana Rakite razlikuju se po obliku i intenzitetu pritiska, ali pokazuju problem s kojim se novinari suočavaju kada postavljaju pitanja od javnog interesa. Oni ne bi trebali sami tražiti način da se zaštite od posljedica svog posla.
Pravo novinara da pita, istražuje i izvještava nije privilegija koju institucije povremeno priznaju. To je dio javnog interesa i slobode medija, dok nasilje, zastrašivanje i diskreditacija ne mogu biti cijena novinarskog rada.