Nakon oluje koja je zahvatila Gornju Koprivnu, krov jedne kuće završio je na susjednom zemljištu. Na prvi pogled, to izgleda kao obična nesreća uzrokovana prirodnim silama. Ipak, ispod tog krova krije se mnogo dublja, starija priča o odnosima između susjeda, poštovanju — i nepravdi. Jukin sin je ovako ispričao svoju verziju događaja: “Veliki pozdrav od Juke i Jukinih sinova! Ovako da vam napišem i pojasnim: Jukini nikad nisu otimali, već su svima poznati po dobroti i pomoći. Tom čovjeku moj otac je podigao sprat kuće kada ga je njegov vlastiti otac izbacio iz kuće. Moj djed mu je čak dao i zemljište da sebi sagradi kuću, jer ga njegov otac nije prihvatio, a preminuo je a da mu nije dao oprost. Taj čovjek i njegov sin svakodnevno idu u opštinu i tuže nas zbog puta, a to je naš put. Njegov balkon skoro da prelazi našu granicu — ne smetamo mu prolaz, ali on bi htio još više.”

“Što se tiče krova, neka plati radnike pa neka uklone krov. Neće ostati na našem zemljištu! Jer ni s jednim susjedom ne razgovara. Znate onda kakav je on. Ja svoje mogu spriječiti. Imao bih puno toga da napišem o svemu ovome. Izvolite, pomozite mu, ali budite svjesni: sutra će vam loše vratiti, kao što se zahvalio i mom ocu.” - komentirao je Damir Muhić objavu o ovoj temi. Iza ove poruke ne leži samo tvrdoglavost, već i duboko razočaranje. Ovdje nije riječ samo o krovu – tu su godine nepovjerenja, učinjenih (i zaboravljenih) dobrih djela, rana koje nikada nisu zacijelile. Nije oluja ta koja ruši krovove — nego ljudska nezahvalnost. Stoga, zapamtite, susjedi se ne biraju, ali poštovanje da. Kada jednom nestane poštovanja, ni hiljadu krovova ne mogu ga više sakriti. Foto: FB Damir Edina M.