Dok su prethodnici kao Benedikt XVI imali "tradicionalni" put ka Vatikanu, papa Franjo je tek u svojim kasnim dvadesetim godinama započeo svoj put ka vjeri.

Kao dijete italijanskih imigranata koji su pobjegli u Argentinu bježeći od režima fašističkog vođe Benita Mussolinija, suočavao se s izazovnim djetinjstvom. Nakon završetka srednje škole, preuzimao je razne poslove.

Završio je tehničku školu i radio je kao hemijski tehničar u laboratoriji, ali se tu nije dugo zadržavao. Nakon toga, upustio se u različite poslove, pa je tako papa Franjo, tada Jorge Mario Bergoglio, bio domar i radio kao izbacivač u noćnom klubu.

Prije nego što je zvanično stupio u Katoličku crkvu, papa Franjo je plesao tango i izlazio s djevojkama, a presudan susret sa svećenikom 1958. godine promijenio mu je život.

Karijeru u Katoličkoj crkvi zamalo je napustio odmah po dolasku u jezuitski red, jer se, kao što je navedeno u njegovoj biografiji, zaljubio u djevojku.

Ipak, 1960. godine je zvanično položio zavjete siromaštva, čistoće i poslušnosti, te krenuo putem koji je 2013. godine doveo do njegovog imenovanja za vođu Katoličke crkve.

Papa Franjo je preminuo nakon 12 godina na čelu Svete stolice, a ostat će upamćen kao izuzetno skroman, ali i hrabar vođa Katoličke crkve. Njegovo iskustvo prije religijskog poziva sigurno je imalo značajan utjecaj na njegovo ponašanje tokom prethodnih 12 godina.