U određenim dijelovima Nizozemske postoje muškarci koji su, nesvjesno, postali očevi mnogobrojne djece zbog doniranja sperme. Najmanje jedan muškarac ima čak 125 potomaka, izvještava The New York Times. To su zabrinjavajući podaci iz nacionalnog registra koji prati broj donatora sperme u Nizozemskoj. Preliminarni podaci iz registra, objavljeni ove sedmice, identificirali su 85 tzv. masovnih donora, muškarce čije se porijeklo može pratiti do više od 25 djece. Podaci su otkrili da djeca začeta putem umjetne oplodnje mogu imati znatno više polubraće i polusestara nego što je ranije nizozemska vlada pretpostavljala, što je izazvalo zabrinutost zbog potencijalnih rodbinskih veza i rizika od genetskih poremećaja kada ta djeca u budućnosti budu tražila partnere i osnivali porodice.

Ministar: Duboko žalim zbog ovih slučajeva

U pismu dostavljenom nizozemskom parlamentu prekjučer, ministar za mlade, prevenciju i sport Vincent Karremans napisao je da su nedovoljna kontrola i loša evidencija u klinikama za plodnost uzrokovali slučajeve masovnog doniranja, što je povremeno rezultiralo s više od 25 djece po donoru, bez znanja samih donora. Novi zakon koji je stupio na snagu 1. aprila zahtijeva detaljnije praćenje korištenja donacija sperme. “Duboko žalim što su ovi slučajevi otkriveni”, rekao je Karremans, izražavajući podršku roditeljima koji su bili klijenti tih klinika i čija djeca sada mogu imati desetine polubraće i polusestara.

Od 2018. godine nizozemski zakon ograničava broj djece po donoru na 12. Prije toga, bilo je legalno da svaki donor ima do 25 djece putem umjetne oplodnje. Podaci iz registra pokazuju da je između 2004. i 2018. godine bilo gotovo 24.000 slučajeva korištenja donirane sperme za in vitro oplodnju, što je period za koji klinike imaju dokumentirane informacije.

“To je potpuni haos”

Iako Nizozemska od 1992. godine ima smjernice za vođenje evidencije o donorima, one nisu bile strogo primijenjene, navodi Donorkind, volonterska organizacija koja podržava porodice koje su koristile donaciju sperme. “Za djecu začetu donacijom, to je potpuni haos”, izjavila je Inge Poorthuis, članica uprave Donorkinda, u telefonskom razgovoru.

Organizacija primjećuje pozive uznemirenih majki, ali i samih donora, koji su šokirani mogućnošću da su nesvjesno postali očevi mnogobrojne djece, kaže Poorthuis. Jučer je Donorkind poslao pismo nizozemskom parlamentu, tražeći od vlade da objavi tačan broj osoba pogođenih masovnim donacijama. Također su pozvali vlasti da razmotre uvođenje regulative za uvoz donirane sperme u Nizozemsku. Industrija doniranja sperme postala je globalno unosan posao od 1978., kad je rođeno prvo dijete putem in vitro oplodnje, ali regulacija sektora i dalje je vrlo slaba. Iako neke zemlje, uključujući Nizozemsku, ograničavaju broj djece po donoru, ne postoje međunarodni standardi, uprkos tome što se sperma izvozi preko granica.

“Ne odnose se pažljivo prema stvaranju života”

Pravila se značajno razlikuju. Dok većina nizozemskih donora za pojedinu donaciju prima skromnu naknadu, često manju od 100 dolara, klinike od budućih roditelja traže hiljade dolara. Donorkind razmatra i pravne korake protiv privatnih klinika za plodnost, tražeći strožu regulaciju.

Industrija je pod sve većim nadzorom posljednjih godina, posebno nakon dvaju velikih skandala u Nizozemskoj gdje su muškarci namjerno postali očevi stotinama djece. (Priča o Jonathanu Jacobu Meijeru, koji je postao otac više od 500 djece širom svijeta, završila je i u Netflixovoj seriji.)

Poorthuis smatra da industrija previše naglašava profit. “Ne odnose se pažljivo prema stvaranju života”, rekla je. Novi registar otkrio je da klinike nisu poštovale postojeće smjernice. Namjerno su koristile istog donora za više majki ili dijelile spermu među više klinika bez odgovarajuće provjere, navodi se u saopćenju Nizozemskog društva za ginekologiju i porodništvo.

“Nismo postupili ispravno”

U nekim slučajevima, donori su istovremeno donirali u više klinika, a da klinike to međusobno nisu znale, dijelom i zbog strogih zakona o privatnosti u zemlji. Neke su majke same tražile da isti donor bude otac sve njihove djece, a klinike nisu pratile koliko je djece već začeto spermom tog donora, pa su oni premašili zakonske limite.

“Želimo se ispričati u ime struke”, rekla je Marieke Schoonenberg, predsjednica Društva, za nizozemski medij NOS. “Nismo postupili ispravno”, priznala je. Novi zakon, nazvan Zakon o podacima o donorima umjetne oplodnje, dodjeljuje kodove svim donorima i majkama kako bi se pratilo gdje i kako se koristi donirana sperma.

Klinike i ljekari koji prekrše pravila mogu biti sankcionirani putem građanskog suda, rekao je glasnogovornik ministra Karremansa Tim Bennebroek. Nova pravila se ne odnose na uvoznu spermu. “Na nivou Evropske unije za to još nema podrške”, rekao je Bennebroek.