U vremenu i uvjetima u kojima živimo, smiješno je i besmisleno osuđivati one koji sreću i bolju budućnost traže van granica Bosne i Hercegovine. Najzad, njihova je to odluka, pa baš i da žive u najrazvijenijom sredini koja postoji. Otići je svakodnevnica. Kad smo to shvatili, možemo krenuti i na priču.
Na početku ove godine u koju svi toliko vjerujemo objavili smo fotografiju s pitanjem: “Cazin, Velika Kladuša, Bihać..koji grad ili dio grada vam je najdraži?”
Pitanje smo objavili kako bismo čuli vaša razmišljanja i tako znali o kojem gradu ili dijelu grada vam pisati.
Komentari koji su nas dočekali bili su tipa:
“Cazin u srcu”, “U Kladuši sam se rodio, nema ljepše od moje Kladuše”, “Pišite o Glogovcu, ostalo su samo šume”, “Bišće lijepo”, “Stijena, naravno”, “Rodni Gnjilavac”…Pisalo se još o Liskovcu, Maloj Lisi, Baščama, Polju, Todorovu, Ozimicama i drugim.
Međutim jedan komentar nam je zapeo za oko, oduševio je i nas i sve koji su ga kasnije uočili.
“Kad pređem granicu, svaki grad mi je najdraži”-glasio je.
U ovom komentaru toliko ljubavi prema lijepoj našoj domovini, toliko sjete i tuge, toliko čežnje, jedva čekanja i još toliko toga. Eh da je svima među svoje doći. Komentar je glasio baš tako, bez nametnutih emocija, bez pretjerivanja i nečeg nadasve suvišnog. Hvala što nas pratite i što komentarišete! Uskoro vam pišemo koje još u moru komentara smo primijetili.
