Izjava Milorada Dodika da Stranka za BiH ne može biti dio nove državne vlasti otvorila je pitanje ranijih tvrdnji o političkoj poziciji Semira Efendića i njegovim navodnim vezama sa Zagrebom i Beogradom. Dodik je taj uvjet iznio tokom jučerašnjeg obraćanja, u kojem je govorio o formiranju vlasti na državnom nivou.
Efendić je u proteklom periodu bio jedan od najviše osporavanih političara unutar bošnjačke javnosti. Njegova kandidatura za člana Predsjedništva BiH nije bila prihvaćena bez zadrške, a predstavljana je i kao projekat Zagreba i Beograda, piše Faktor.ba.
U bošnjačkoj političkoj javnosti preovladava mišljenje da Dodik i Čović provode politiku usmjerenu protiv Bosne i Hercegovine, uz podršku političkih centara u Beogradu i Zagrebu. Prema tom tumačenju, njih dvojica ne djeluju samostalno, nego slijede poruke koje dolaze iz susjednih centara moći.
Uvjet za državnu vlast
Dodik je, pored pitanja Ustavnog suda BiH, kao jedan od uvjeta za formiranje nove državne vlasti naveo da Stranka za BiH ne bude njen dio. Takav zahtjev dovodi u pitanje ranije tvrdnje prema kojima je Efendić navodno bio dio šireg političkog plana Zagreba i Beograda.
Ako je Efendićeva kandidatura za člana Predsjedništva BiH zaista bila projekat tih centara, postavlja se pitanje zbog čega bi sada bio nepoželjan u državnoj vlasti. Isto pitanje odnosi se i na ranije tvrdnje o tome da su Dodik i Čović preko političkih odnosa u Sarajevu mogli ostvarivati vlastiti utjecaj. Ako im je odgovaralo slabljenje SDA i udaljavanje njenih kadrova od centara odlučivanja, moglo bi se očekivati da im takav prostor bude koristan.
Efendić je, međutim, ostao izvan federalne vlasti koju je predvodila Trojka. Zbog toga je mogao razvijati kritički odnos prema njenim potezima, umjesto da za njih preuzme odgovornost kao dio vlasti. Njegovo isključivanje iz državne vlasti tako otvara i pitanje da li ga Dodik i Čović ipak ne smatraju političarem s kojim mogu lahko računati i čije je poteze moguće predvidjeti.
Efendićeva politička pozicija
Efendić je političku poziciju počeo graditi nakon što je porazio SDP-ovca Damira Hadžića. U nastavku političkog djelovanja pokazao je da zna iskoristiti okolnosti i izgraditi vlastitu bazu. Bio je dio političkih procesa koji su prethodili preuzimanju vlasti u Sarajevu od strane Trojke, a njegov sukob sa SDA i afera Asim imali su značajnu ulogu u slabljenju te stranke.
Unutarstranački obračun nanio je SDA ozbiljnu medijsku i političku štetu i bio jedan od važnih trenutaka u procesu njenog slabljenja. Efendić je potom napustio SDA i političku infrastrukturu koju je izgradio prenio u Stranku za BiH. U toj je stranci postepeno obnavljao i gradio strukturu koja je godinama bila zapuštena i bez ozbiljnijeg političkog utjecaja.
Iako je Stranka za BiH bila među političkim opcijama koje su mogle učestvovati u federalnoj vlasti nakon intervencije Christiana Schmidta, Efendić na kraju nije ušao u tu vlast. Takav položaj mu je kasnije politički koristio: ostao je izvan vlasti koju je predvodila Trojka i dobio prostor da kritikuje njene poteze.
To mu je omogućilo dodatno političko pozicioniranje i donijelo solidan izborni rezultat. Iako taj rezultat možda nije bio onakav kakvom se nadao, bio je dovoljan da Efendić postane važan faktor u Kantonu Sarajevo i relevantan politički akter na federalnom nivou. Analiza u tekstu opisuje ga kao vještog političara koji zna iskoristiti političke okolnosti.
Za Efendića i SBiH posebno je važno to što njihov politički značaj ne zavisi samo od formiranja državne vlasti. Ustavno-pravno uređenje Bosne i Hercegovine omogućava da politička stranka bude dio vlasti na jednom nivou, a da na drugom ostane izvan nje. Zbog toga eventualni izostanak iz Vijeća ministara BiH ne znači i nestanak njihovog političkog utjecaja.
Mogući efekat Dodikovog stava
Dodikovo protivljenje učešću SBiH u državnoj vlasti moglo bi, prema analizi teksta, proizvesti i suprotan efekat. Efendić, koji je ranije predstavljan kao političar povezan s interesima Zagreba i Beograda, sada bi upravo zbog Dodikove poruke mogao ojačati poziciju među bošnjačkim biračima.
U političkom djelovanju ponekad veći značaj može imati činjenica da vas neko ne želi u vlasti nego samo učešće u vlasti. Zato ostaje otvoreno pitanje zbog čega Dodik insistira na isključivanju SBiH i čiju političku poruku time prenosi. Nije jasno da li je riječ isključivo o njegovoj političkoj računici ili postoje i drugi interesi.
Ranije glasine i optužbe povezane s Efendićem mogle bi se, prema analizi autora teksta, okrenuti protiv onih koji su ih plasirali. Ako bude predstavljen kao političar kojeg Dodik i Čović ne žele u državnoj vlasti, to bi mu moglo donijeti dodatni kredibilitet unutar bošnjačkog biračkog tijela.
Formiranje nove državne vlasti moglo bi pokazati kako će se ta politička pozicija razvijati. Ako Efendić ostane izvan Vijeća ministara BiH, a istovremeno bude predstavljen kao nepoželjan politički faktor za Dodika i Čovića, autor analize smatra da bi na narednim općim izborima mogao doživjeti ozbiljan politički uzlet i osvojiti ono što mu je prethodni put izmaklo.
