Piše: Rasim Belko @rasimbelko

U saopćenju Porezne uprave Federacije BiH od 16. januara navedeno je kako su u dvodnevnom inspekcijskom nadzoru izrekli kazne od oko 650.000 KM za različite nepravilnosti. Bila je to druga dvodnevna akcija inspektora po nalogu nametnutog federalnog premijera Nermina Nikšića.

Onog Nikšića koji je tajnom operacijom centralnog komiteta Vlade FBiH, koji uz njega čine Vojin Mijatović i Toni Kraljević, maksimalno opteretio poslodavce povećanjem minimalca, a time i doprinosa na isti.

Potom je šef centralnog komiteta Vlade FBiH Nermin Nikšić na konferenciji za medije izdao naredbu v.d. direktora Porezne uprave Admiru Omerbašiću da progone poslodavce u realnom sektoru kako isti ne bi odjavljivali radnike zbog Nikšićevog harača.

Uz te provjere, porezni inspektori nisu propuštali prilike da usput izreknu kazne kojima se potom u saopćenjima za javnost hvale. Nije problem kažnjavati one koji love u mutnoj vodi sive ekonomije, ali progon koji je Nikšić naredio ne tiče se smanjenja sive ekonomije, već više presije kako bi mu se kao federalnom maršalu sa Schmidtovim certifikatom povinovali pobunjeni poslodavci.

Problem je u činjenici da i u rijetkim trenucima kada se porezni inspektori usude ući u javne kompanije pod vlašću Vlade Federacije, kazne plaćamo mi, porezni obveznici, a političke poene kupuje centralni komitet Vlade FBiH tako što našim parama plaća kazne i nadomiruje gubitke menadžera koje postavlja.

Dok nas iz Porezne uprave bombarduju informacijama o uspješno obavljenoj akciji po naredbi Nikšića i pozivaju da tražimo fiskalne račune pri svakoj kupovini, kompanije čije budžete punimo svi zajedno stvaraju dugove zbog kojih ne dobijamo ni približno za novac koji se u njih upumpava.

Istovremeno, na vrhu spiska najvećih dužnika Poreznoj upravi su javne kompanije kojima upravljaju kadrovi koje imenuje Vlada FBiH. Riječ je o stotinama miliona duga, a Porezna uprava ne pokreće ili to ne radi javno kao protiv realnog sektora, postupke protiv tih kompanija.

Kada i pokrene, onda Nikšić i centralni komitet odriješe kesu i našim parama plaćaju nesposobnost direktora koje sami imenuju.

Dodamo li tome svemu rasipništvo u kojem su se prilično iskazali Nikšić i njegova Vlada FBiH, pa zaduženja koja se nisu libili uzimati, jasno je otkud potreba da se doktrinom komunističkog vladanja i tajnim odlukama pokušava kupiti mir radnika na teret poslodavaca. A kada se poslodavci pobune protiv odluke koja će većinu natjerati da otpušta radnike i smanjuje obime poslova, što direktno znači manje novca u budžetu, onda Nikšić posegne za poreznim kaubojima koji trebaju disciplinirati neposlušne.

Pritom, ne smije Nikšić poslati poreske inspektore ni u kladionice koje se nalaze na spisku dužnika Porezne uprave FBiH. Baš kao što ti inspektori ne smiju mnogo na jugu da ispituju dugove i nezakonite radnje, jer bi tako naljutili jednog starijeg komunistu koji se odaziva na ime Dragan Čović, pa bi Nikšić bio u problemu.

A na jugu SKB Mostar duguje više od sto miliona, dok se dug kladionica kreće od nekoliko desetina hiljada do više desetina miliona KM.

Neće Nikšićevi poreznici ni u Kanton Sarajevo da zavire u stanje dugovanja KJKP “Gras” i sličnih javnih firmi, jer tamo su na vlasti Nikšićevi, a nije valjda red slati inspektore na svoje kadrove.

Dakle, poslodavci i svi mi, poreski obveznici, dužni smo da poštujemo zakone i izmirujemo obaveze, dok povlašteni prijatelji Nikšićevih drugova i uglađeni direktori koje imenuju Nikšić & Co. mogu godinama stvarati i ne vraćati dugove.

I kada na sve to dodate pokušaj Vlade FBiH i resornog ministra Adnana Delića da udare na savjest osoba s invaliditetom i objasne kako bi, ukoliko im ostanu prava po važećem zakonu, oni ugrozili budžet, jasno vam bude koliko je aktuelna vlast antinarodna i antiljudska.

Pritom, Delić pojašnjava kako je on predložio bolje rješenje od postojećeg, samo će osobe s invaliditetom primati manje novca.

Vremenski gledano, do isteka mandata nametnutoj Vladi i njenom centralnom komitetu nije ostalo mnogo, ali po svemu sudeći ostalo im je i previše vremena da nas poguraju ka najdubljem dnu jame koju kopaju otkako su nametnuti.

Na nama je da prosudimo hoćemo li podržati sebe i vlastitu bolju budućnost ili ćemo nastaviti podržavati i diviti se građanima država u bližem i daljem okruženju koji se dobro organizuju i sa ulica bore za svoja prava.