Glasovi na općim izborima u Bosni i Hercegovini još nisu u potpunosti prebrojani i rezultati nisu zvanično potvrđeni, ali u stranačkim štabovima već se prave kalkulacije o formiranju vlasti, pri čemu se ponovno otvara pitanje takozvanih „preletača“ — izabranih predstavnika koji nakon izbora mijenjaju stranački dres i na taj način mogu uticati na parlamentarnu većinu.
Pitanje političkog prelijetanja mandata i moguće kupovine podrške privlači pažnju nevladinih organizacija, institucija i pravnih stručnjaka jer se ti postupci dotiču odnosa predstavnika prema biračima i integriteta izabranih tijela.
Damjan Ožegović iz Transparency Internationala u Bosni i Hercegovini ocjenjuje da je takva pojava raširena i da stvara sumnju u svrhu koju predstavljaju izabrani dužnosnici. "Nažalost, ova pojava, koja ne bi trebala uopće biti prisutna, veoma je rasprostranjena. Nakon što budu dodijeljeni mandati, poslanici, delegati, vijećnici, svi koji bi trebali da predstavljaju narod i budu najbolji od naroda, ponašaju se kao na pijaci. Nude sebe, kupuju druge i slično", rekao je Ožegović.
On posebno naglašava razliku između slobodnog napuštanja stranke i situacija u kojima postoji sumnja na kupovinu podrške. "Važno je razlikovati samo napuštanje stranke od eventualne kupovine podrške. Promjena pripadnosti sama po sebi ne dokazuje korupciju, ali dogovori zasnovani na nedozvoljenoj imovinskoj ili drugoj koristi mogu otvoriti pitanje krivične odgovornosti", rekao je Ožegović i ukazao na ulogu pravosudnih institucija i birača u sankcionisanju neprimjerenog ponašanja.
Odgovarajući iz pozicije izborne administracije, Željko Bakalar, član Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine, podsjeća na pravni okvir: mandat se, prema Izbornom zakonu Bosne i Hercegovine, veže za izabranog pojedinca, a ne za stranku. "To je pitanje političke korupcije i posao pravosudnog sistema. Mandat se, po članu 1.9 Izbornog zakona BiH, veže za pojedinca, a ne za stranku i tu CIK BiH ništa ne može poduzeti", izjavio je Bakalar.
Bakarlarovo objašnjenje implicira da stranka ne može automatski zahtijevati oduzimanje mandata samo zato što je predstavnik napustio njene redove ili pristupio drugoj opciji. Ako postoje indicije da je promjena rezultat kupovine podrške ili nedozvoljenog uticaja, "to može biti predmet rada pravosudnih institucija", kako je naveo Bakalar, ali za utvrđivanje korupcije potrebni su konkretni dokazi, a ne samo političke optužbe.
Pravni ekspert Arben Murtezić u raspravi podsjeća da sama promjena stranačkog dresa ne mora biti protivna demokratskim principima. "Nije neobično da se mandat veže za pojedinca, kao ni da on u nekom trenutku odluči da promijeni ‘dres’. To je demokratska tekovina, čak je i Čerčil mijenjao stranku nekoliko puta, ali ono što mene, kao građanina, brine jeste motivacija zbog koje se nekada te stvari rade", rekao je Murtezić.
U raspravama o mogućim rješenjima ranije su postojali prijedlozi da se mandat oduzima onima koji napuste ili budu isključeni iz stranke, no kritičari su ukazivali da bi takve izmjene ograničile nezavisnost predstavnika i ojačale moć stranačkih lidera. Kao alternativne mjere pominjane su izmjene finansiranja subjekata i uređivanje poslaničkih klubova, pri čemu stručnjaci ističu da konačno rješenje zahtijeva ulogu pravosudnih institucija, veću transparentnost dogovora i spremnost birača da sankcionišu neprimjereno ponašanje.
Dok se broje glasovi i formiraju skupštinske većine, odnos između slobodnog mandata i odgovornosti prema biračima ostaje otvoreno pitanje u Bosni i Hercegovini, a pravosudne institucije su ključne za ispitivanje eventualne političke korupcije povezanih s kupovinom mandata.
