Naknada za ovo predavanje iznosila je trećinu njegove godišnje plate na univerzitetu. Prevežen je avionom u poslovnoj klasi, a po dolasku ga je limuzina odvezla u pustinju. Doveden je do futurističke zgrade od kamena i stakla, koja se nalazila usred ničega, kao iz filma o Jamesu Bondu. Da bi pronašao svoj paviljon, trebala mu je mapa.

Rushkoff je narednog dana odveden u konferencijski centar. Umjesto publike, dočekao ga je veliki sto. Umjesto stotina investicionih bankara, pred njim je bilo pet superbogataša iz tehnološkog sektora i hedž fondova.

Njegov ugovor mu nije dozvoljavao da otkrije identitet tih osoba. Sve navedeno i još više opisano je u njegovoj novoj knjizi "Opstanak najbogatijih (Survival of the Richest)".

Razgovarao je s pet superbogataša o blockchain tehnologiji, virtuelnoj stvarnosti, te ko će prvi razviti funkcionalni kvantni kompjuter - Kina ili Google. Međutim, ubrzo je uvidio da ih zapravo ne zanimaju njegova razmišljanja o tehnološkoj budućnosti. Na kraju su mu postavili pitanje zbog kojeg su ga i pozvali: Novi Zeland ili Aljaska?

Gdje pronaći sigurnost kada klimatske promjene učine velike dijelove svijeta nenastanjivima? Gdje će neko biti najmanje pogođen ratom u kojem bi moglo biti korišteno biološko oružje? Treba li skloništu sopstveni sistem za vazduh? Kako spriječiti zavjeru onih koji su zaduženi za vašu sigurnost? Rushkoff piše da tehnološki divovi vjeruju da će se "to" desiti.

Superbogati razmišljaju o ekološkim katastrofama, društvenim nemirima koji bi mogli izazvati građanski rat, nuklearnoj eksploziji, virusnoj epidemiji, hakerskom napadu koji bi paralizovao računske sisteme i izazvao ekonomski kolaps. Rushkoff je bio šokiran.

"Pokušao sam ih dovesti pameti", napisao je u svojoj knjizi.

Objasnio im je, kako navodi, da je kolektivni odgovor najbolji način za rješavanje problema s kojima se suočava naša planeta. Međutim, nije uspio uvjeriti svoje sagovornike.

"Ovo je vjerovatno bila najbogatija grupa ljudi koje sam ikada sreo. Tražili su savjet od marksističkog teoretičara medija o tome gdje i kako da izgrade skloništa koja će ih zaštititi od smaka svijeta", istakao je.

Kasnije je uvidio da je razgovor u pustinji zapravo bio diskusija o budućnosti tehnologije, koju je ocijenio kao namijenjenu isključivo za njih.

Za njega je to suprotno percepciji o tehnološkim superbogatašima kao ljudima koji rade na stvaranju bolje budućnosti za sve.

U svojoj knjizi istražuje način razmišljanja, za koji zaključuje da je naveo njegove sagovornike iz pustinje da razgovaraju o skloništima. On zaključuje da tehnologija koju razvijaju nije sredstvo za poboljšanje života svih nas, već za bijeg od svijeta - u svemir ili metaverzum, gdje se razlika između virtuelne, proširene stvarnosti i stvarnog svijeta gubi.

"Sada je gotovo"

Za Rushkoffa, ovo je samo jedna strana priče. On smatra da pogled tehnoloških milijardera na svijet postavlja pitanje o osnovnoj dinamici Zapadne težnje ka napretku. Time misli na pogled na svijet s obećanjem neprekidnog uspona, čiji sljedbenici ne mogu prihvatiti da su resursi i rast potrošeni.

Razmišljanje onih koje je sreo ocijenio je kao trenutak kada je ideja vječnog uspona završena. Zbog toga ovaj američki teoretičar je među onima koji vjeruju da je potrebno odustati od ideje neprekidnog rasta, piše list Neue Zürcher Zeitung.